Rakitje - Finzula 4

Ljeto se bliži kraju, ali vrućine ne jenjavaju. Ipak, jutarnje temperature su postajale sve ugodnije  te sam se još jednom zaputito na Finzulu. Kad je stigla subota, stigao je još jedan toplinski val te se moja ideja o nešto manje vrućem vikendu brzo rastopila. Unatoč tome  spakirao sam stvari i sa svojom vjernom pomagačicom (suprugom) krenuo put vode.

Stigli smo oko 16h, javili se ribočuvaru i krenuli potražiti poziciju. Kako je bila subota, jezero je već bilo skoro popunjeno i nismo imali puno izbora. Smjestili smo se na poziciji desno oko 200 m udaljenoj od rampe, kad se dolazi sa strane Keča. Nisam bio pretjerano oduševljen jer je na nekih 50 metara ispred pozicije veliki panj, a neposredno lijevo i desno od panja su lopoči. Zbog toga sam predviđao kompliciranu ribičiju i u konačnici bilo je tako.

Mamci i prihrana su opet bili isti kao prethodni put, budući da se ta kombinacija pokazala uspješnom. Dakle, kuhani kukuruz i tigrovi oraščići pomiješani s boilama za prihranu, te oraščići i boile za mamac. Opet sam imao Dark Bird boile - birdfood boile koje imaju intenzivan slatku čokoladnu aromu. Sisteme do sada nisam posebno spominjao, a riječ je o fluorocarbonskim predvezima 0.43 s mekom dlakom, udice 2 ili 4 te helikopter montaža na 0.28 shock-leaderu od špage. Osnovni najlon je 0.30 Climax.

Raspremanje, odmjeravanje udaljenosti i zabacivanje je potrajalo, tako da sam se raketiranja primio tek oko 17:30 h. Na moje iznenađenje, nakon par zabačenih raketa, usred posla zazviždao je indikator i rola se počela bjesomučno odmatati. Dok sam odložio spod i zategnuo "problematični" štap, riba je očekivano već bila u lopoču i nažalost ubrzo se otkačila.

Ribolov je relativno dobro počeo, budući da je riba očito bila zainteresirana. Do nekih 23 h bila su još dva griza, no sa istim ishodom. Pri izvlačenju štapova naišao sam na par problematičnih mjesta na dnu, gdje je bilo zapinjanja, no ipak do tada još nisam ništa pokidao.

Spremili smo se na spavanje i taman kad sam utonuo u duboki san, indikator je ponovno zapištao i uz malo košnje lopoča, uspio sam na obalu dobiti prvi ulov, a to je bio manji ljuskaš od oko 4 kg. Kad sam konačno ponovno zaspao, opet ista priča- pištanje i riba u lopoču. Ovog puta nažalost pucanje najlona i gubitak ribe. Štap ostavljam po strani i vraćam se na spavanje.

U 5:50 h ujutro dižem se i pun elana slažem potrgani sistem i ponovno prezabacujem sva tri štapa. Jutro je bilo neobično mirno, uz jedan neočekivan ulov babuške od 1.5 kg na dva oraščića. Osim toga, nije bilo grizova do nekih 9.30h. Tada je krenuo srednji štap i sve se odvijalo uredno dok riba nije promijenila smjer i prošla preko lijevog štapa. U nastojanju da zbjegnem zapetljavanje, riba mi je razvukla desetak metara najlona koji je u jednom trenutku kao prerezan napravio "ping" i to je bio kraj te situacije. Pretpostavljam da je ovog puta problematičan bio neki oštriji kamen.

U međuvremenu sam uspio prilikom zabacivnja i zatezanja zakačiti nešto na dnu i potrgati još jedan sistem, nakon čega sam već lagano počeo gubiti živce. Ipak, nakon ljutitog slaganja sistema i zabacivanja, trud se isplatio i kroz lopoče i uz nešto više natezanja uspio sam izvaditi šarana golaća. Ovog puta vaga je pokazala 9.100 kg.

Sparina je postajala sve jača pa smo odlučili još malo ostati, najviše zbog mog predosjećaja da bi oko 16h trebao imati još neki griz. Nabacao sam svu preostalu hranu na poziciju, pospremio nešto opreme koja mi više nije trebala i zavalio se u hladovinu. Ova hladovina nije baš pretjerano vršila svoju funkciju, ali ipak je bilo izdrživo.

Oko 15.50 taman sam krenuo odnijeti neke stvari do auta, kada je indikator ponovno zapištao. Poučen ranijim iskustvima ovog ribolova, role sam već tada ostavljao jače zategnutima, tako da riba nije imala puno prostora za razmatanje. Uspjevši izbjeći lopoče, riba je ipak odnijela drugi štap, no bez ikakvih problema sam je uspio dobiti na suho. Na moje iznenađenje, u "gnijezdu" najlona koji sam izvukao van našao se i sistem koji sam izgubio ranije tog dana, tako da je ovo bio win-win. Riba se lijepo zakačila i udica je izašla van bez kapi krvi, no tek na suhom se počela boriti. Srećom, imam veliku i dobro podstavljenu kadicu, pa je nakon umirivanja šaran lijepo pozirao, a na vagi je pokazao 13.100 kg! Opet moj osobni rekord, ali i happy end nakon silnih tehničkih problema tijekom ove ribičije.

Ovog puta ulovio sam manje riba, no bila su tu dva lijepa primjerka tako da sam opet kući krenuo zadovoljan. Naravno, ovo sve ne bi bilo moguće bez moje supruge koja je strpljivo slušala moje psovke prilikom kidanja udica i vrijedno punila rakete prilikom hranjenja. :)

Bistro!

Daniel