Bedekovčina – Granje 2

Ukratko, dan velikih amura. U subotu 5. 8, tijekom još jednog u nizu toplinskih valova, evo nas opet u ribičiji. Mirek i ja smo se spremili i krenuli u Bedekovčinu, budući da nam je blizu, a uz to ima i velikih riba. Prošli put se nismo previše proslavili, tako da smo morali popraviti dojam na ovoj „domaćoj“ vodi. 

Stigli smo oko 6 ujutro i malo pričekali ribočuvara Jožu da nam napiše karte. Zadužili smo kadicu i zaputili se na vodu, gdje su pozicije 1, 2 i 3 već bile zauzete od noći prije. Smjestili smo se na poziciju 4, najviše zato jer smo procijenili da ćemo se moći dobro skrivati suncu tijekom dana. Stvarno nam nije bilo do prženja, a temperature su se tih dana dizale blizu četrdesetki.

Za prihranu sam još imao oko pola kante robe u zamrzivaču, koja se sastojala od kukuruza, oraščića, konoplje i nešto boili. Na udice sam montirao (nadobudno) boilu na jednu te dva oraščića na drugu. Mirek je stavio kuhani kukuruz na jednu udicu, a na drugu oraščić i jedan plastični kukuruz. Zabacili smo svaki na svoju stranu, nabacali par raketa i stali čekati. Čekali smo uz pomoć pive i rakije, a bilo je i nešto hrane.

 

Nakon pola sata sam izvadio štap da provjerim boilu i dogodilo se ono očekivano- skoro da je nije ni bilo. Patuljani su pošast u ovom jezeru, tako da sam se prebacio na oraščiće na oba štapa.

Prva akcija bio je jedan šaran od oko 5.5 kg Mireku na kukuruz. Bilo je to oko 9 sati, tako da smo očekivali nastavak akcije.

Sljedeća akcija bio je amur od 7.500 kg Mireku na njegov oraščić. Ovo mu je bilo prvi put da je ulovio amura, tako da mu se čelo pošteno orosilo dok ga je pospremio u podmetač.

Sviđalo nam se kako se dan razvija te smo nastavili sa laganim hranjenjem i povremenim prezabacivanjem. Trud se ponovno isplatio kada je Mireku došao sljedeći amur, ovaj put od 9 kg! Borba je ponovno potrajala, no riba je konačno uspješno usaćena i poslikana.

Ja tog dana nisam imao puno akcije, no bilo je nešto malo ali pravo. Indikator je malo zapiskao, da bi hanger potom samo pao i najlon se olabavio. Nisam bio siguran je li riba krenula prema meni ili je već nestala, no prilikom kontre sam osjetio da je ipak gore te je borba počela. Ponovno je riječ bila o amuru, a ovaj nas je dobrano namučio. Već smo ga dobili podmetač, kad je podivljao i „izuo“ mi podmetač iz drške te je skoro otplivao s njime. Imali smo drugi podmetač pri ruci, tako da smo uspjeli ovo divljanje privesti kraju. Vaga je pokazala 12.100 kg, lijepi amur je bio vani.

Unatoč debelim i jakim udicama, morao sam mijenjati predvez, jer je amur počeo ravnati udicu.

Sunce je ponovno počelo nemilice pržiti te je sve malo utihlo i popodne je bilo mirno. Nažalost, preračunao sam se u pripremi prihrane, tako da smo bili pri kraju i počeli smo bacati malo „štedljivije“ rakete. Oko 16h Mirek je dobio još jedan udarac nakon kojeg je slijedila borba jača od svih tog dana. Opet amur, ovaj još veći i još luđi. Dvaput je skakako iz vode, jednom se vinuo punom dužinom iznad površine. Umalo smo bili u problemu, jer su na Granju pozicije označene plutačama i užetom, a upravo u drugom skoku amur je sletio 10 cm prije užeta, tako da je srećom otišao ispod. Da je skočio preko, stvarno ne znam kako bi mu stavili soli na rep... Povuci-potegni, riba je bila u podmetaču, a na vagi je pokazala 14.100 kg! Najveći tog dana, također Mirekov PB, kojeg je tri puta tog dana dostizao.

Ponovno je uslijedilo zatišje i oko 18.30h konačno smo spakirali stvari i krenuli put kući jer je sparina i vrućina bila nepodnošljiva.

Nismo imali velika očekivanja od ove ribičije, no na kraju smo ostali lijepo iznenađeni i lijepo izmoreni nakon borbe sa nemalim i jako borbenim amurima. Vrućina im očito godi.

Bistro!
Daniel