Rakitje - Finzula 3

Sezona je godišnjih odmora i žao mi je ne iskoristiti svaku priliku koja se ukaže za ribolov. Zato pada odluka da još jedan vikend započnem odlaskom na vodu, dijelom zbog samog ribolova, a dijelom zbog želje da isprobam novu spod rolu kojom sam se velikodušno počastio.
Riječ je o roli Shimano Aerlex 10000 Spod, koja osim diskretnog crnog dizajna stvarno odlično baca i namata (115cm jednom okretom ručke).

Društvo mi je ovog puta opet pravila supruga, koja se prošli put pokazala kao pravi srećonoša. U petak 28.7. nakon posla spakirali smo se i krenuli put Rakitja i Finzule. Dan prije pripremio sam kuhani kukuruz sa tigrovim oraščićima i konopljom, koji sam zasladio i zalio Bait-tech kokosovim sirupom, a putem u Rakitje smo pokupili svježu zalihu Dark Bird boili.

Dolaskom na vodu nailazimo na dignutu rampu, a ribočuvar nas telefonski upućuje da se smjestimo na neku slobodnu poziciju i da će tada doći do nas. Kako nas je prošli put zadesila pozicija na stazi, koja nije imala nikakvog prirodnog zaklona od sunca, želja nam je bila smjestiti se na suprotnoj strani jezera. Ovog puta imali smo sreće i naletjeli smo na slobodnu poziciju br. 22, s odličnom hladovinom iznad nas i lopočima na oko 80m ispred nas.

Kako to obično bude sa puno opreme, štapovi su u vodi bili tek oko 19h, a na preporuku ribočuvara zabacio sam na nekih 60m ispred sebe. Odlučio sam si dati truda i dobro napuniti poziciju hranom, tako da sam nabacao oko 25 raketa, te je tek nakon toga uslijedilo izležavanje i odmor uz cugu i muziku (hvala Miro na portabl radiju...) u dobrom društvu.

Večer je bila mirna, no opet se ponovio uzorak od prošlog puta te sam oko 22h dobio prvi griz gdje mi je nažalost odmah nakon kontre pukao (precvikao se na nekom kamenu?) predvez... Pola sata kasnije dolazi i drugi griz, no riba se nakon kratke borbe otkačuje i večer zaključujem sa 0:2 (Huha - Ribe).
 

Lijepo smo si dali oduška sa cugom te večeri, tako da smo konačno zaspali kao pokošeni. Taman sam spavao onim najtvrđim snom, kade me zdrmalo pištanje te sam u općem bunilu uspio doći do štapa i zategnuti. Borba je počela, bilo je oko 01:30h, a u tijeku svega sam se uspio obuti, navući lampu na glavu, dohvatiti podmetač i u konačnici dovesti ribu do obale. U toj fazi sam se već malo opustio i uspio mirno izvaditi prvog šarka. Vagnuo je 8.450kg, a fotka nije neke kvalitete jer je moja supruga cijeli ovaj đumbus mirno prespavala.

Vratio sam se u šator i mirno sam nastavio san do nekih 6 sati ujutro. Spavao bi i više, ali bilo mi je žao ne posvetiti se pecanju, jer sam u noći jedan štap ostavio vani, a druga dva mi je šaran malo razvozio, tako da nisam bio siguran u kakvom su stanju.

Sumnje su se pokazale ispravnima, jer su mi najloni preostalih štapova bili isprepleteni. Kad sam sve doveo u red i uredno prezabacio, tada sam nabacao još 20 raketa iznad pozicije te se vratio uživanju u prirodi, ležanju i čekanju.
 

Do 9h nije bilo nikakvih znakova života, a tada se situacija pokrenula. Prvo je naletio šaran od nekih 5kg, koji nije fotografiran jer je žena taman tada otišla po kavu. U periodu od 10h do 12h dolaze još četiri lijepa šarana, u rasponu od tri do devet kila.

Kad je sunce prošlo zenit, akcija je stala, a ja sam odlučio baciti još 15 raketa i završiti hranjenje za taj dan. 

Popodne smo proveli drijemajući, a oko 17h je došao još jedan šaran s kojim sam zaključio taj ribolov.

Unatoč hladovini, sparina je postajala nepodnošljiva i nedugo nakon ulova smo se počeli pakirati i zaputili smo se kući.

Ovo je bila još jedna odlična ribičija na Finzuli, gdje sam u konačnici nanizao sedam šarana. Najveći je ovog puta imao 9.100kg, a sve ulovljene ribe su bile nevjerojatno borbene i pošteno su me izmučile. Žena se odmorila, ja sam se izguštao te dalje čekamo nove ribičke pohode.

Bistro!
Daniel