Rakitje - Finzula 4

Ljeto se bliži kraju, ali vrućine ne jenjavaju. Ipak, jutarnje temperature su postajale sve ugodnije  te sam se još jednom zaputito na Finzulu. Kad je stigla subota, stigao je još jedan toplinski val te se moja ideja o nešto manje vrućem vikendu brzo rastopila. Unatoč tome  spakirao sam stvari i sa svojom vjernom pomagačicom (suprugom) krenuo put vode.

Stigli smo oko 16h, javili se ribočuvaru i krenuli potražiti poziciju. Kako je bila subota, jezero je već bilo skoro popunjeno i nismo imali puno izbora. Smjestili smo se na poziciji desno oko 200 m udaljenoj od rampe, kad se dolazi sa strane Keča. Nisam bio pretjerano oduševljen jer je na nekih 50 metara ispred pozicije veliki panj, a neposredno lijevo i desno od panja su lopoči. Zbog toga sam predviđao kompliciranu ribičiju i u konačnici bilo je tako.

Mamci i prihrana su opet bili isti kao prethodni put, budući da se ta kombinacija pokazala uspješnom. Dakle, kuhani kukuruz i tigrovi oraščići pomiješani s boilama za prihranu, te oraščići i boile za mamac. Opet sam imao Dark Bird boile - birdfood boile koje imaju intenzivan slatku čokoladnu aromu. Sisteme do sada nisam posebno spominjao, a riječ je o fluorocarbonskim predvezima 0.43 s mekom dlakom, udice 2 ili 4 te helikopter montaža na 0.28 shock-leaderu od špage. Osnovni najlon je 0.30 Climax.

Raspremanje, odmjeravanje udaljenosti i zabacivanje je potrajalo, tako da sam se raketiranja primio tek oko 17:30 h. Na moje iznenađenje, nakon par zabačenih raketa, usred posla zazviždao je indikator i rola se počela bjesomučno odmatati. Dok sam odložio spod i zategnuo "problematični" štap, riba je očekivano već bila u lopoču i nažalost ubrzo se otkačila.

Ribolov je relativno dobro počeo, budući da je riba očito bila zainteresirana. Do nekih 23 h bila su još dva griza, no sa istim ishodom. Pri izvlačenju štapova naišao sam na par problematičnih mjesta na dnu, gdje je bilo zapinjanja, no ipak do tada još nisam ništa pokidao.

Spremili smo se na spavanje i taman kad sam utonuo u duboki san, indikator je ponovno zapištao i uz malo košnje lopoča, uspio sam na obalu dobiti prvi ulov, a to je bio manji ljuskaš od oko 4 kg. Kad sam konačno ponovno zaspao, opet ista priča- pištanje i riba u lopoču. Ovog puta nažalost pucanje najlona i gubitak ribe. Štap ostavljam po strani i vraćam se na spavanje.

U 5:50 h ujutro dižem se i pun elana slažem potrgani sistem i ponovno prezabacujem sva tri štapa. Jutro je bilo neobično mirno, uz jedan neočekivan ulov babuške od 1.5 kg na dva oraščića. Osim toga, nije bilo grizova do nekih 9.30h. Tada je krenuo srednji štap i sve se odvijalo uredno dok riba nije promijenila smjer i prošla preko lijevog štapa. U nastojanju da zbjegnem zapetljavanje, riba mi je razvukla desetak metara najlona koji je u jednom trenutku kao prerezan napravio "ping" i to je bio kraj te situacije. Pretpostavljam da je ovog puta problematičan bio neki oštriji kamen.

U međuvremenu sam uspio prilikom zabacivnja i zatezanja zakačiti nešto na dnu i potrgati još jedan sistem, nakon čega sam već lagano počeo gubiti živce. Ipak, nakon ljutitog slaganja sistema i zabacivanja, trud se isplatio i kroz lopoče i uz nešto više natezanja uspio sam izvaditi šarana golaća. Ovog puta vaga je pokazala 9.100 kg.

Sparina je postajala sve jača pa smo odlučili još malo ostati, najviše zbog mog predosjećaja da bi oko 16h trebao imati još neki griz. Nabacao sam svu preostalu hranu na poziciju, pospremio nešto opreme koja mi više nije trebala i zavalio se u hladovinu. Ova hladovina nije baš pretjerano vršila svoju funkciju, ali ipak je bilo izdrživo.

Oko 15.50 taman sam krenuo odnijeti neke stvari do auta, kada je indikator ponovno zapištao. Poučen ranijim iskustvima ovog ribolova, role sam već tada ostavljao jače zategnutima, tako da riba nije imala puno prostora za razmatanje. Uspjevši izbjeći lopoče, riba je ipak odnijela drugi štap, no bez ikakvih problema sam je uspio dobiti na suho. Na moje iznenađenje, u "gnijezdu" najlona koji sam izvukao van našao se i sistem koji sam izgubio ranije tog dana, tako da je ovo bio win-win. Riba se lijepo zakačila i udica je izašla van bez kapi krvi, no tek na suhom se počela boriti. Srećom, imam veliku i dobro podstavljenu kadicu, pa je nakon umirivanja šaran lijepo pozirao, a na vagi je pokazao 13.100 kg! Opet moj osobni rekord, ali i happy end nakon silnih tehničkih problema tijekom ove ribičije.

Ovog puta ulovio sam manje riba, no bila su tu dva lijepa primjerka tako da sam opet kući krenuo zadovoljan. Naravno, ovo sve ne bi bilo moguće bez moje supruge koja je strpljivo slušala moje psovke prilikom kidanja udica i vrijedno punila rakete prilikom hranjenja. :)

Bistro!

Daniel

Bedekovčina – Granje 2

Ukratko, dan velikih amura. U subotu 5. 8, tijekom još jednog u nizu toplinskih valova, evo nas opet u ribičiji. Mirek i ja smo se spremili i krenuli u Bedekovčinu, budući da nam je blizu, a uz to ima i velikih riba. Prošli put se nismo previše proslavili, tako da smo morali popraviti dojam na ovoj „domaćoj“ vodi. 

Stigli smo oko 6 ujutro i malo pričekali ribočuvara Jožu da nam napiše karte. Zadužili smo kadicu i zaputili se na vodu, gdje su pozicije 1, 2 i 3 već bile zauzete od noći prije. Smjestili smo se na poziciju 4, najviše zato jer smo procijenili da ćemo se moći dobro skrivati suncu tijekom dana. Stvarno nam nije bilo do prženja, a temperature su se tih dana dizale blizu četrdesetki.

Za prihranu sam još imao oko pola kante robe u zamrzivaču, koja se sastojala od kukuruza, oraščića, konoplje i nešto boili. Na udice sam montirao (nadobudno) boilu na jednu te dva oraščića na drugu. Mirek je stavio kuhani kukuruz na jednu udicu, a na drugu oraščić i jedan plastični kukuruz. Zabacili smo svaki na svoju stranu, nabacali par raketa i stali čekati. Čekali smo uz pomoć pive i rakije, a bilo je i nešto hrane.

 

Nakon pola sata sam izvadio štap da provjerim boilu i dogodilo se ono očekivano- skoro da je nije ni bilo. Patuljani su pošast u ovom jezeru, tako da sam se prebacio na oraščiće na oba štapa.

Prva akcija bio je jedan šaran od oko 5.5 kg Mireku na kukuruz. Bilo je to oko 9 sati, tako da smo očekivali nastavak akcije.

Sljedeća akcija bio je amur od 7.500 kg Mireku na njegov oraščić. Ovo mu je bilo prvi put da je ulovio amura, tako da mu se čelo pošteno orosilo dok ga je pospremio u podmetač.

Sviđalo nam se kako se dan razvija te smo nastavili sa laganim hranjenjem i povremenim prezabacivanjem. Trud se ponovno isplatio kada je Mireku došao sljedeći amur, ovaj put od 9 kg! Borba je ponovno potrajala, no riba je konačno uspješno usaćena i poslikana.

Ja tog dana nisam imao puno akcije, no bilo je nešto malo ali pravo. Indikator je malo zapiskao, da bi hanger potom samo pao i najlon se olabavio. Nisam bio siguran je li riba krenula prema meni ili je već nestala, no prilikom kontre sam osjetio da je ipak gore te je borba počela. Ponovno je riječ bila o amuru, a ovaj nas je dobrano namučio. Već smo ga dobili podmetač, kad je podivljao i „izuo“ mi podmetač iz drške te je skoro otplivao s njime. Imali smo drugi podmetač pri ruci, tako da smo uspjeli ovo divljanje privesti kraju. Vaga je pokazala 12.100 kg, lijepi amur je bio vani.

Unatoč debelim i jakim udicama, morao sam mijenjati predvez, jer je amur počeo ravnati udicu.

Sunce je ponovno počelo nemilice pržiti te je sve malo utihlo i popodne je bilo mirno. Nažalost, preračunao sam se u pripremi prihrane, tako da smo bili pri kraju i počeli smo bacati malo „štedljivije“ rakete. Oko 16h Mirek je dobio još jedan udarac nakon kojeg je slijedila borba jača od svih tog dana. Opet amur, ovaj još veći i još luđi. Dvaput je skakako iz vode, jednom se vinuo punom dužinom iznad površine. Umalo smo bili u problemu, jer su na Granju pozicije označene plutačama i užetom, a upravo u drugom skoku amur je sletio 10 cm prije užeta, tako da je srećom otišao ispod. Da je skočio preko, stvarno ne znam kako bi mu stavili soli na rep... Povuci-potegni, riba je bila u podmetaču, a na vagi je pokazala 14.100 kg! Najveći tog dana, također Mirekov PB, kojeg je tri puta tog dana dostizao.

Ponovno je uslijedilo zatišje i oko 18.30h konačno smo spakirali stvari i krenuli put kući jer je sparina i vrućina bila nepodnošljiva.

Nismo imali velika očekivanja od ove ribičije, no na kraju smo ostali lijepo iznenađeni i lijepo izmoreni nakon borbe sa nemalim i jako borbenim amurima. Vrućina im očito godi.

Bistro!
Daniel

Rakitje - Finzula 3

Sezona je godišnjih odmora i žao mi je ne iskoristiti svaku priliku koja se ukaže za ribolov. Zato pada odluka da još jedan vikend započnem odlaskom na vodu, dijelom zbog samog ribolova, a dijelom zbog želje da isprobam novu spod rolu kojom sam se velikodušno počastio.
Riječ je o roli Shimano Aerlex 10000 Spod, koja osim diskretnog crnog dizajna stvarno odlično baca i namata (115cm jednom okretom ručke).

Društvo mi je ovog puta opet pravila supruga, koja se prošli put pokazala kao pravi srećonoša. U petak 28.7. nakon posla spakirali smo se i krenuli put Rakitja i Finzule. Dan prije pripremio sam kuhani kukuruz sa tigrovim oraščićima i konopljom, koji sam zasladio i zalio Bait-tech kokosovim sirupom, a putem u Rakitje smo pokupili svježu zalihu Dark Bird boili.

Dolaskom na vodu nailazimo na dignutu rampu, a ribočuvar nas telefonski upućuje da se smjestimo na neku slobodnu poziciju i da će tada doći do nas. Kako nas je prošli put zadesila pozicija na stazi, koja nije imala nikakvog prirodnog zaklona od sunca, želja nam je bila smjestiti se na suprotnoj strani jezera. Ovog puta imali smo sreće i naletjeli smo na slobodnu poziciju br. 22, s odličnom hladovinom iznad nas i lopočima na oko 80m ispred nas.

Kako to obično bude sa puno opreme, štapovi su u vodi bili tek oko 19h, a na preporuku ribočuvara zabacio sam na nekih 60m ispred sebe. Odlučio sam si dati truda i dobro napuniti poziciju hranom, tako da sam nabacao oko 25 raketa, te je tek nakon toga uslijedilo izležavanje i odmor uz cugu i muziku (hvala Miro na portabl radiju...) u dobrom društvu.

Večer je bila mirna, no opet se ponovio uzorak od prošlog puta te sam oko 22h dobio prvi griz gdje mi je nažalost odmah nakon kontre pukao (precvikao se na nekom kamenu?) predvez... Pola sata kasnije dolazi i drugi griz, no riba se nakon kratke borbe otkačuje i večer zaključujem sa 0:2 (Huha - Ribe).
 

Lijepo smo si dali oduška sa cugom te večeri, tako da smo konačno zaspali kao pokošeni. Taman sam spavao onim najtvrđim snom, kade me zdrmalo pištanje te sam u općem bunilu uspio doći do štapa i zategnuti. Borba je počela, bilo je oko 01:30h, a u tijeku svega sam se uspio obuti, navući lampu na glavu, dohvatiti podmetač i u konačnici dovesti ribu do obale. U toj fazi sam se već malo opustio i uspio mirno izvaditi prvog šarka. Vagnuo je 8.450kg, a fotka nije neke kvalitete jer je moja supruga cijeli ovaj đumbus mirno prespavala.

Vratio sam se u šator i mirno sam nastavio san do nekih 6 sati ujutro. Spavao bi i više, ali bilo mi je žao ne posvetiti se pecanju, jer sam u noći jedan štap ostavio vani, a druga dva mi je šaran malo razvozio, tako da nisam bio siguran u kakvom su stanju.

Sumnje su se pokazale ispravnima, jer su mi najloni preostalih štapova bili isprepleteni. Kad sam sve doveo u red i uredno prezabacio, tada sam nabacao još 20 raketa iznad pozicije te se vratio uživanju u prirodi, ležanju i čekanju.
 

Do 9h nije bilo nikakvih znakova života, a tada se situacija pokrenula. Prvo je naletio šaran od nekih 5kg, koji nije fotografiran jer je žena taman tada otišla po kavu. U periodu od 10h do 12h dolaze još četiri lijepa šarana, u rasponu od tri do devet kila.

Kad je sunce prošlo zenit, akcija je stala, a ja sam odlučio baciti još 15 raketa i završiti hranjenje za taj dan. 

Popodne smo proveli drijemajući, a oko 17h je došao još jedan šaran s kojim sam zaključio taj ribolov.

Unatoč hladovini, sparina je postajala nepodnošljiva i nedugo nakon ulova smo se počeli pakirati i zaputili smo se kući.

Ovo je bila još jedna odlična ribičija na Finzuli, gdje sam u konačnici nanizao sedam šarana. Najveći je ovog puta imao 9.100kg, a sve ulovljene ribe su bile nevjerojatno borbene i pošteno su me izmučile. Žena se odmorila, ja sam se izguštao te dalje čekamo nove ribičke pohode.

Bistro!
Daniel