Nakon puno (predugog) dogovaranja, možda čak i više od
godine dana, datum je bio određen. 28. 4. kum Zvonko i ja uspjeli smo uskladiti
obaveze i nakon više od deset godina konačno smo zajedno otišli u ribolov.
Prve ribičke korake napravio sam upravo u društvu svog oca i
Zvonka, obilazeći razne, veće i manje, vode po Zagorju i okolici. Ribnjaci u
Draganiću su nam bila jedna od dražih destinacija, jer blizu nam je, a i uvijek
se nešto ulovilo.
Od našeg zadnjeg ribolova u Draganiću prošlo je 13 godina,
srećom mi se nismo ni malo promijenili. 😊
Tad je bio vruć ljetni dan i nalovili smo se
amurčića koji su bili prilično gladni. Od tada, promijenilo se vlasništvo
jezera, a postojeći ribnjaci spojeni su u jedan veliki. Taj ribnjak je obilato poribljen
i idealan je za kratki ribolov uz puno akcije.
Nakon kratke jutarnje kave i pakiranja stvari u auto,
krenuli smo put autoceste i Jastrebarskog. Premećući stare ribičke priče,
vrijeme je brzo prošlo i nedugo nakon 7 sati bili smo na vodi. Sam pogled na
vodu Zvonka je već uznemirio, pa smo brže-bolje kupili karte i smjestili se na
pozicijama.
Uz nas, taj dan je na vodi bio još jedan par ribiča, uz
voditelja ribnjaka Martina i jednog njegovog kolegu. Dan je izgledao
obećavajuće, a udice su ubrzo bile u vodi. Ovog puta nabavio sam smrdljive Monster Crab boile, koje su
se već više puta dokazale na svim vodama gdje sam ih isprobao. Uz boile, lovili
smo na šećerac, klasični mamac koji nam je nekad bio i glavni i jedini- pa nek'
bude malo, radi nostalgije.
Nedugo nakon zabaca, dobio sam prvog šarančića na boilu i
time je već bio određen tijek tog dana. Iako su se većinom na kraju udice
nalazile manje ribe, akcije nije nedostajalo.
Zvonko je bio pomalo razočaran jer se ulovljena riba ne može
kupiti (po pravilu od ove godine), no zato je svaku ribu vizualizirao u nekoj
kombinaciji s rašljama, fišem ili nečim trećim. 😊
Uz desetak riba po osobi, jedini značajniji primjerci su
bili ovaj duguljasti golać kojeg je ulovio Zvonko, dok sam ja ulovio jednog
malo okruglijeg ljuskaša.
Ja sam tog dana popodne imao još drugih obaveza, pa smo
ribolov priveli kraju u 14h. Kako su ribe stalno vukle, vrijeme je proletjelo,
a mi smo punih baterija i dojmova krenuli kući. Sad nam ne ostaje drugo nego
dočekati prvu sljedeću priliku i jedan cjelodnevni ribolov. Naime, veće ribe se
kreću hraniti u kasnijim popodnevnim satima…
Bistro!
Daniel
Nema komentara:
Objavi komentar