ponedjeljak, 28. svibnja 2018.

Bedekovčina - Granje 1/2018

Prvi puta ove godine na Granje smo krenuli Mirek i ja, u nedjelju 14.5. Ribičija je bila bez puno filozofiranja i priprema, bilo je bitno samo da se ide. Prema prethodnim iskustvima, odmah sam se odlučio za mamac koristiti kukuruz (kuhani/plastični) i tigrove orahe.


Par dana ranije skuhao sam kotao kukuruza i tigera, za ovaj ribolov i za nekoliko idućih. Unutra sam dodao konoplje i nešto  Scopex arome te Amino 365 aditiva.


Prihrana i pribor su bili spremni, ujutro u 6h kupili smo karte (doduše, to je malo potrajalo) i oko 7.30 su svi štapovi bili zabačeni i pozicije nahranjene. Već dolaskom na jezero vidjeli smo da je čitavo jezero skoro pa zauzeto, jedina slobodna pozicija bila je trojka, gdje smo se i smjestili.

Na dvojki je susjed čitav dan imao akcije i ulovio je 6-7 riba, dok je kod nas i kod ostalih bilo (nažalost) mirno. Unatoč tome, Mirek i ja nismo se dali, marljivo smo provjeravali mamce i povremeno prezabacivali. Ja sam imao jedan mali trzaj na štapu s plastičnim kukuruzom, dok je tiger čitav dan bio miran.

Popodne sam umjesto plastičnog kukuruza stavio kuhani iz kante i prezabacio. Taman sam uzeo spod da bacim par raketa, no istim časom signalizator se oglasio i ja sam u nevjerici dao kontru. Griz je bio pipav i podmukao, pa nisam bio siguran što će biti, no ubrzo sam osjetio ribu na kraju najlona i nastavio namatati. Nakon borbe od desetak minuta, šarko je bio vani. Lijepo se zakačio, lijepo se borio i sve je prošlo po PS-u.


Nakon slikanja i vage (7.700 kg), prezabacili smo štapove, nadajući se da nastavak slijedi. Nažalost, ostatak dana prošao je u istom tonu kao i jutro te smo oko 18.30h pokupili štapove i krenuli kući, sa samo jednom ribom između nas dvoje.


Granje se opet pokazalo zeznuto za ribolov, a uz velik pritisak ribiča riba je bila još opreznija nego inače. No mi smo tvrdoglavi, tako da čekamo iduću priliku, po mogućnosti velike vrućine i gladne amure.

Bistro!
Daniel

ponedjeljak, 7. svibnja 2018.

Draganić - Garbolino jezero 2/2018

Nakon puno (predugog) dogovaranja, možda čak i više od godine dana, datum je bio određen. 28. 4. kum Zvonko i ja uspjeli smo uskladiti obaveze i nakon više od deset godina konačno smo zajedno otišli u ribolov.

Prve ribičke korake napravio sam upravo u društvu svog oca i Zvonka, obilazeći razne, veće i manje, vode po Zagorju i okolici. Ribnjaci u Draganiću su nam bila jedna od dražih destinacija, jer blizu nam je, a i uvijek se nešto ulovilo.

Od našeg zadnjeg ribolova u Draganiću prošlo je 13 godina, srećom mi se nismo ni malo promijenili. 😊


Tad je bio vruć ljetni dan i nalovili smo se amurčića koji su bili prilično gladni. Od tada, promijenilo se vlasništvo jezera, a postojeći ribnjaci spojeni su u jedan veliki. Taj ribnjak je obilato poribljen i idealan je za kratki ribolov uz puno akcije.

Nakon kratke jutarnje kave i pakiranja stvari u auto, krenuli smo put autoceste i Jastrebarskog. Premećući stare ribičke priče, vrijeme je brzo prošlo i nedugo nakon 7 sati bili smo na vodi. Sam pogled na vodu Zvonka je već uznemirio, pa smo brže-bolje kupili karte i smjestili se na pozicijama.

Uz nas, taj dan je na vodi bio još jedan par ribiča, uz voditelja ribnjaka Martina i jednog njegovog kolegu. Dan je izgledao obećavajuće, a udice su ubrzo bile u vodi. Ovog puta nabavio sam smrdljive Monster Crab boile, koje su se već više puta dokazale na svim vodama gdje sam ih isprobao. Uz boile, lovili smo na šećerac, klasični mamac koji nam je nekad bio i glavni i jedini- pa nek' bude malo, radi nostalgije.

Nedugo nakon zabaca, dobio sam prvog šarančića na boilu i time je već bio određen tijek tog dana. Iako su se većinom na kraju udice nalazile manje ribe, akcije nije nedostajalo.
Zvonko je bio pomalo razočaran jer se ulovljena riba ne može kupiti (po pravilu od ove godine), no zato je svaku ribu vizualizirao u nekoj kombinaciji s rašljama, fišem ili nečim trećim. 😊


Uz desetak riba po osobi, jedini značajniji primjerci su bili ovaj duguljasti golać kojeg je ulovio Zvonko, dok sam ja ulovio jednog malo okruglijeg ljuskaša.


Ja sam tog dana popodne imao još drugih obaveza, pa smo ribolov priveli kraju u 14h. Kako su ribe stalno vukle, vrijeme je proletjelo, a mi smo punih baterija i dojmova krenuli kući. Sad nam ne ostaje drugo nego dočekati prvu sljedeću priliku i jedan cjelodnevni ribolov. Naime, veće ribe se kreću hraniti u kasnijim popodnevnim satima…

Bistro!
Daniel

subota, 5. svibnja 2018.

Draganić - Garbolino jezero 1/2018


Prvi izlazak ove godine na Garbo Lake pokušavali smo prilagoditi čitavoj ekipi, no ribička knjiga ovog puta spala je na dva slova – Mireka i mene. U subotu, 14. travnja, do vode smo stigli oko 7 sati ujutro, prilikom otvaranja. Popriličan broj ribiča već je bio tamo, tako da smo našu poveću količinu opreme i špeceraja teglili oko pola jezera dok se nismo smjestili.


Kako smo bili vremenski ograničeni za pripreme prije ove ribičije, svi mamci su ovog puta bili dućanski. Odlučili smo uzeti standardno kukuruz i method mix za ribolov feederom te smo odriješili kesu i uzeli 1 kg CC Moore Odyssey XXX boili (smrad). Za dodatne kombinacije, ja sam uzeo jednu flašicu tigera, a Mirek je za rođendan dobio Live System pastu za „podebljavanje“ mamaca.

Moj plan je bio pokušati dobiti amura na tigere, budući da je na FB stranici jezera objavljeno da je u jezero pušteno nekoliko amura od desetak kila. Taj plan se ubrzo izjalovio, jer sam na mamce od dva tigera počeo dobivati šarančiće od oko kile. Tad sam se prebacio na boilu na dubincu, dok sam na feederu imao po dva zrna kukuruza.


Mirek je odmah kenuo s feederom i boilama, no unatoč tome, jutro je krenulo nekako sporo i grizevi su bili rijetki.


Jezero se u prijepodnevu solidno popunilo i ribe su bile okupirane sa svih strana, ali apetita baš i nisu imale. Bilo je povremenih ulova, no nakon podneva nastupio je smiraj na čitavom jezeru, a mi smo se pitali je li to bilo sve za taj dan?


Uz cugu i zezanciju prolazilo nam je popodne i taman kad sam se htio pojadati da niš' ne grize, dogodio se trzaj na dubincu i od tada je krenula parada.


Narednih sat vremena ni Mirek ni ja si nismo stigli sjesti, dok su se grizovi redali i njemu i meni. U konačnici se u tom periodu od oko 17h do 18h odigralo najviše akcije u danu, s najvećim ribama u danu. Ipak su im najslađe bile boile, iako ih je trebalo poticati povremenim kobranjem.


Sve u svemu, nalovili smo se lijepih riba i već planiramo kuda i kako dalje s nastavkom ove sezone.
Bistro!
Daniel