Draganić – Garbolino jezero 3

Nakon nekoliko odlazaka u šaranski ribolov pod punom ratnom spremom s hrpetinom prihrane i cjelodnevnim raketiranjem, došlo je vrijeme za jedan „laganiji“ ribolov. Mirek i ja spakirali smo lakši pribor, feeder štapove i lagane dubince, te nešto malo boili i krenuli put Draganića. Jutro već sviće prilično kasno, tako da smo kroz noćnu vožnju došli do ribnjaka i uhvatili ribočuvara Martina taman na otvaranju.

Ipak, neke pozicije već su bile zauzete, pa smo se smjestili na istočnoj strani jezera. Mirek je lovio na feeder i klasično dubinski, dok sam ja na oba štapa stavio dubinsku montažu. Plan je bio jednostavan, stavljati veće boile i bacati čim bliže otoku. Ipak, iako se otok čini blizu, udaljenost je nekih 90 metara, tako da sa našim priborom nismo uspijevali dobaciti toliko koliko smo planirali. Unatoč tome, riba nas nije zaobišla.  Imali smo neki mix boili, od Monster Craba do kokosa i mini fluo Shellfish-a.

Odmah po prvom zabacu, taman dok je olovo potonulo, prvi grzi je bio tu. Mirek je još zabacivao, ja sam već imao ribu, a drugi štap nisam ni zabacio. Ubrzo nakon toga Mirek i ja imamo double-run, on vadi lijepog golaća, a ja bijelog Koi-a.

Riba je toliko nesmiljeno primala da sam prvih sat i pol lovio samo na jedan štap jer s drugim jednostavno nisam stigao baratati. Mirek je imao nekih problema sa podvodnim granjem (da, i tamo ga ima...), pa se prebacio na drugu poziciju, gdje je i dalje riba dobro „radila“.

Od svih riba, najviše mi je žao za jednu koja je otišla u granje gdje mi je puknuo predvez, jer mi se jedino ta riba učinila nešto većom od ostatka. Prosjek ulovljene ribe je bio od 1kg do 4kg, dok nam je ribočuvar ispričao da u ribnjaku ima i primjeraka preko 10kg, s najvećim ulovljenim od 14kg. Dakle, unutra će s vremenom biti lijepih primjeraka.

Mirek je uhvatio još dva lijepa Koi-a, a oko 13h nastupila je tišina i riba je potpuno prestala gristi.

Od samog jutra, spuštena je bila gusta magla, a kad se pojavilo sunce, ribe su stale.

Po jezeru je sporadično bilo još nekih ulova, no do 15h se kod nas nije događalo apsolutno ništa. Tada smo počeli malo kombinirati i prezabacivati, te smo tako uspjeli izmamiti još nekoliko šarana iz mirovanja.

Oko 18h sunce je već počelo zalaziti, tako da smo se počeli pakirati uz konačni zbroj od oko 40 šarana između nas dvojice. Udice su ostale u vodi do zadnjeg trena pakiranja, no više nije bilo grizeva. Svejedno, otišli smo kući uz poprilično ispunjen dan ribolova.

Bistro!

Daniel

Rakitje – Finzula 5

Ranim jutrom kupi me bijeli kombi, a unutra hrpa ribičke opreme, Mirek i Sova. Nadopunjujem hrpu svojim alatom, uskačem i već smo na putu za Finzulu. Nedjelja je, 8. listopada i jutro je poprilično friško. Kad smo stigli do ribičkog doma, još je bio mrak i na vidiku nije bilo drugih "pacijenata" poput nas. Uzeli smo broj ribočuvara sa oglasne ploče, a on nas je uputio na vodu, rekavši da počnemo loviti, dok će on stići kasnije i napisati karte.

Na cesti između Finzule i Tempa bila je slobodna pozicija br. 4 i odlučili smo se tamo smjestiti. Taman je svitalo, a ja sam bio zadovoljan što sam ipak odlučio navući duge gaće ispod hlača, jer svitanje nije donosilo toplije vrijeme.

Mirek je rekao da hoće poziciju lijevo, Sova pak desno, tako da je meni preostala sredina. Zakačio sam olovo na Spod štap i zabacio da malo ispitam dno. Bilo je dosta grbavo, ali sam nešto bliže, na oko 65m, napipao da je dno malo manje grubo i odlučio  ovdje loviti. Zaklipao sam Spod, odmjerio duljinu i zaklipao lovne štapove.

Za prihranu tu je opet bila kanta kuhanog kukuruza sa tigerima i konopljom, pomiješano sa Dark Bird i Monster Crab boilama. Mamci su pratili ovaj miks, tako da sam počeo sa dva tigera, Monster Crab + fluo boilom i Dark Bird + pop-up boilom, tim redom na štapovima. Nabacali smo desetak velikih spombova Mirek i ja, svaki na svoju poziciju i stali čekati. Sova je lovio na boile Squid Black Pepper i neki banana mix.

Nisam dugo čekao, u roku 20-ak minuta došao je prvi šarko. Nije bio previše borben, valjda se još nije ugrijao, kao ni ja- što je vidljivo na slici. Mamac je bio Monster Crab.

Ovaj brzi griz uzeli smo za dobar znak i u sljedećih sat vremena došla su mi još dvojica, nešto manji od prvog ulova. Najmanji je došao na tiger, a veći ponovno na Monster Crab. Vidjevši koja boila radi, prebacio sam ostale štapove na nju i nastavio dalje.

Mirek je lovio i na feeder, gdje mu se upecala jedna lijepa deverika. Osim nje, feeder je čitav dan bio začuđujuće miran.

Sova je na jednom štapu imao problema sa zapinjanjem u kamenju, pa je morao malo korigirati poziciju i ponovno hraniti, no od početne nervoze uskoro je sve opet bilo spremno za griz.

Nakon prvih ulova nastupilo je poduže zatišje koje prekinuo Sova oko 14:30h.

On je taj dan nanizao još dva lijepa šarana do nekih 17:30h.

  

 

Ja sam nastavio svoj niz oko 15h i do kraja dana sam dobio još četiri šarana.

Zadnji je došao u 18h kad smo već počeli pakiranje, na štap sa ugašenim indikatorom, dok ja nisam bio ni blizu. Srećom, Sova je bio pokraj, zategnuo je štap i uz njegovu asistenciju okončali smo dan sa lijepim golaćem od nekih 8 kg.

Potrošili smo još jednu nedjelju, lijepo smo se podružili, a nešto se i ulovilo. Sad nam je preostalo vidjeti kakva nas jesen čeka i gdje ćemo okončati sezonu, budući da nismo neki zimski ribiči.

Bistro!

Daniel

Vrbovec - Bajer

Ova voda nam se već neko vrijeme motala po pameti. Prošle godine prvi smo puta bili tamo i uhvatilo se lijepih debelih riba, pa nam je Bajer ostao u dobrom sjećanju. Bližio se Sovin rođendan i rekao je da to idemo kolektivno proslaviti- u ribičiju. Brzo smo se složili oko Vrbovca i tako smo se u subotu 16. 9. rano ujutro potrpali u Sovin kombi i krenuli na put.

Vrijeme nam nije bilo naklono i kiša je padala čitavim putem. Stigli smo oko 6.30h te odlučili pričekati smirivanje kiše, prije nego se uputimo na pozicije. Taman kad se razdanilo, kiša je prestala i krenuli smo nositi stvari. Smjestili smo se na zapadnoj obali, gdje smo upozoreni da ima dosta granja pod vodom. Kako smo već bili na ovim pozicijama i bilo je ulova, ovaj put nismo htjeli mijenjati dobitnu kombinaciju.

Poredali smo se redom od donjeg ugla, Mirek, ja, brat, Sova i Vec te praktički zauzeli čitavu stranu. Lovili smo na oko 70 m i bliže, a hranili partiklom i Monster Crab boilama, koje su se ovdje već pokazale uspješnima.

Ja sam prvo zabacio tri štapa i dobio sam prvi griz prije nego što sam uopće počeo raketirati. Našalost, riba je skrenula u lom te sam ostao bez ribe i bez predveza. Već pri drugom zabačaju istog štapa, nekako sam uspio naciljati opet podvnodnu granu i opet sam ostao bez sistema. Tad sam odlučio nastaviti loviti na dva štapa.

Nažalost, problemi sa granjem su se nastavili i svi smo do kraja dana, unatoč fer upozorenju od ribočuvara, ostali bez jednog ili više sistema.

Prvi ulov tog dana bio je moj i moram priznati da me je pošteno namučio. Voda je na toj strani uz obalu jako duboka i riba se cijelo vrijeme zabijala prema dolje, tako da sam je jedva digao do površine. Povuci-potegni, nakon 20-ak minuta golać je bio vani. Nažalost, nismo imali vagu, pa smo ribe mjerili samo od oka. Mislim da sam tog dana dva puta skinuo osobni rekord, no bez vage to nikad neću potvrditi. :)

 

Vrijeme je te nedjelje bilo nemilosrdno te su se čitav dan izmjenjivali periodi sa kišom i bez kiše. Skakali smo pod kišobrane, pa van, pa opet nazad...

 

Unatoč tome, raspoloženje je bilo na razini, a Sova je imao odličan niz od tri ribe.

Nakon lijepe ljuske, došao mu je i golać.

Pa onda opet ljuska.

 

Moji su štapovi neko vrijeme mirovali i oko 15h sam imao osjećaj da će se nešto dogoditi. Kroz desetak minuta indikator je zapištao i druga borba bila je u tijeku. Opet teška i borbena riba, a i ruke već teške od raketiranja. Srećom nije bilo problema sa granjem i ljuskaš je bio vani. Ovaj je isto bio solidne veličine, tako da sam bio zadovoljan tijekom ovog ribolova.

Nisam siguran, ali nekih pet ili šest puta sam ostao bez ribe zbog podvodnog granja, tako da je riba zapravo primala odlično, samo što je realizacija patila.

Dan je ribom zaključio Mirek, koji je i mijenjao poziciju zbog vlasitih problema s granjem. No nakon izbačene pola kante prihrane, trud se isplatio s jednim lijepim golaćem.

Početkom sumraka krenuli smo se pakirati i do mraka smo bili na putu za doma. Ovu ribičiju smo zaključili sa po tri ribe Sova, dvije ribe ja, jednu Mirek, dok su brat i Vec nažalost ostali praznih ruku.

Nadam se da ćemo čim prije uspjeti ponoviti ovakvu kolektivnu ribičiju i druženje, pa nas budu onda i ribe lakše našle.

Bistro!

Daniel

Bedekovčina - Granje 3

Počele su prve predjesenje kiše i ljeto je na izdisaju. Temperature zraka su se nakon ljetnih ekstrema vratile u granicu normale, a vikend koji se bližio trebao je biti blago kišovit. Sova se vraćao s mora i najavio je odlazak u ribičiju, pa smo na brzinu uskladili planove u smjeru Granja, za nedjelju 3.9. Ovog puta ekipa se sastojala od Sove, Veca, Mireka i mene.

Poučen prethodnim iskustvima, znao sam da mi je za ribolov dovoljna kanta dobro pripremljenog partikla bez nekih posebnih mamaca, dan prije dao sam se u kuhanje kukuruza i tigera. Uz umjetno sladilo, u miks sam standardno dodao kuhanu konoplju iz limenke i sirup od kokosa, oboje Bait-tech. Stavio sam i kilu Dark bird boili uz namjeru da na jednom štapu držim boilu zaštićenu najlonkom. Taj plan sam na vodi ubrzo napustio, jer patuljani uspijevaju "poglodati" i ovako zaštićene boile.

Po dolasku na vodu, Vec i Sova su se smjestili na poziciju br. 3, a Mirek i ja na poziciju br. 4. Mirek je lovio na desnoj strani na oko 50m udaljenosti, dok sam ja bio lijevo i lovio sam blizu, na oko 30m. Tu mi se dno učinilo nešto tvrđim, za razliku od okolnog trulog lišća i mulja. Svi smo natrpali pozicije partiklom i stali čekati.

Dan je bio oblačan i ujutro nas je malo oprala kiša, no prestala je taman nakon priprema i hranjenja. Ostatak dana je bio taman za ribičiju, a uz povremeno prezabacivanje i hranjenje riba, pretežito smo se bavili pićem i hranjenjem sebe.

Prvi ulov bio je Mirekov mali debeli golać. Ovog puta nam je vaga ostala doma, tako da smo ribe vagali samo "na oko".

Oko 14h meni je došao lijep griz koji se na kraju pretvorio u još ljepšeg amura. Postao je jako borben pri pokušajima usaćivanja, tako da je borba uz obalu malo potrajala. Mamac su bila dva tigera.

Nastavak popodneva bio je miran, a kako je dan odmicao, tako je sve vidljivija postajala aktivnost riba. Bilo je i bacanja po površini, a i rovanja po dnu, tako da je bilo pitanje vremena kada će opet nešto drmnuti našte štapove. Mirek je imao jedan jaki griz, no nažalost riba je tvrdoglavo krenula prema plutačama i najlon se nekako zapleo te naravno puknuo.

Iznad mojih štapova već su se neko vrijeme dizali mjehurići, tako da su se i moje sumnje ostvarile te sam oko 19h dobio još jedan griz. Nakon kraće borbe, na suhom je bio još jedan amur, ovaj nešto manji od prethodnog.

Uz ribe što plivaju, ovog puta sam se i ja nakratko našao u jezeru, jer mi se prilikom puštanja ovog zadnjeg amura pod nogama odronio komad obale. Za čas sam bio do pojasa unutra, no munjevitom Mirekovom rekacijom, za čas sam bio vani. Svom srećom, Sova je imao rezervnu trenirku, tako da sam se imao u što presvući.

Nakon ove vratolomije, počeli smo se pakirati i okončali smo ribolov oko 19.30h. Nažalost, Vec i Sova ovog puta nisu imali sreće te čitav dan nisu imali ni griza. Relano, ni tri ribe na nas četvero nije nešto pretjerano, no to je čar ribolova- nadati se da će idući put biti bolje, pa željno čekati.

Bistro!
Daniel