Nakon nekoliko odlazaka u šaranski ribolov pod punom ratnom
spremom s hrpetinom prihrane i cjelodnevnim raketiranjem, došlo je vrijeme za
jedan „laganiji“ ribolov. Mirek i ja spakirali smo lakši pribor, feeder štapove
i lagane dubince, te nešto malo boili i krenuli put Draganića. Jutro već sviće
prilično kasno, tako da smo kroz noćnu vožnju došli do ribnjaka i uhvatili
ribočuvara Martina taman na otvaranju.
Ipak, neke pozicije već su bile zauzete, pa smo se smjestili
na istočnoj strani jezera. Mirek je lovio na feeder i klasično dubinski, dok
sam ja na oba štapa stavio dubinsku montažu. Plan je bio jednostavan, stavljati
veće boile i bacati čim bliže otoku. Ipak, iako se otok čini blizu, udaljenost
je nekih 90 metara, tako da sa našim priborom nismo uspijevali dobaciti
toliko koliko smo planirali. Unatoč tome, riba nas nije zaobišla. Imali smo neki mix boili, od Monster Craba do
kokosa i mini fluo Shellfish-a.
Odmah po prvom zabacu, taman dok je olovo potonulo, prvi
grzi je bio tu. Mirek je još zabacivao, ja sam već imao ribu, a drugi štap
nisam ni zabacio. Ubrzo nakon toga Mirek i ja imamo double-run, on vadi lijepog
golaća, a ja bijelog Koi-a.
Riba je toliko nesmiljeno primala da sam prvih sat i pol
lovio samo na jedan štap jer s drugim jednostavno nisam stigao baratati. Mirek
je imao nekih problema sa podvodnim granjem (da, i tamo ga ima...), pa se
prebacio na drugu poziciju, gdje je i dalje riba dobro „radila“.
Od svih riba, najviše mi je žao za jednu koja je otišla u
granje gdje mi je puknuo predvez, jer mi se jedino ta riba učinila nešto većom
od ostatka. Prosjek ulovljene ribe je bio od 1kg do 4kg, dok nam je ribočuvar
ispričao da u ribnjaku ima i primjeraka preko 10kg, s najvećim ulovljenim od
14kg. Dakle, unutra će s vremenom biti lijepih primjeraka.
Mirek je uhvatio još dva lijepa Koi-a, a oko 13h nastupila
je tišina i riba je potpuno prestala gristi.
Od samog jutra, spuštena je bila
gusta magla, a kad se pojavilo sunce, ribe su stale.
Po jezeru je sporadično bilo još nekih ulova, no do 15h se
kod nas nije događalo apsolutno ništa. Tada smo počeli malo kombinirati i
prezabacivati, te smo tako uspjeli izmamiti još nekoliko šarana iz mirovanja.
Oko 18h sunce je već počelo zalaziti, tako da smo se počeli
pakirati uz konačni zbroj od oko 40 šarana između nas dvojice. Udice su ostale
u vodi do zadnjeg trena pakiranja, no više nije bilo grizeva. Svejedno, otišli
smo kući uz poprilično ispunjen dan ribolova.
Bistro!
Daniel
Nema komentara:
Objavi komentar