Vrbovec - Bajer

Ova voda nam se već neko vrijeme motala po pameti. Prošle godine prvi smo puta bili tamo i uhvatilo se lijepih debelih riba, pa nam je Bajer ostao u dobrom sjećanju. Bližio se Sovin rođendan i rekao je da to idemo kolektivno proslaviti- u ribičiju. Brzo smo se složili oko Vrbovca i tako smo se u subotu 16. 9. rano ujutro potrpali u Sovin kombi i krenuli na put.

Vrijeme nam nije bilo naklono i kiša je padala čitavim putem. Stigli smo oko 6.30h te odlučili pričekati smirivanje kiše, prije nego se uputimo na pozicije. Taman kad se razdanilo, kiša je prestala i krenuli smo nositi stvari. Smjestili smo se na zapadnoj obali, gdje smo upozoreni da ima dosta granja pod vodom. Kako smo već bili na ovim pozicijama i bilo je ulova, ovaj put nismo htjeli mijenjati dobitnu kombinaciju.

Poredali smo se redom od donjeg ugla, Mirek, ja, brat, Sova i Vec te praktički zauzeli čitavu stranu. Lovili smo na oko 70 m i bliže, a hranili partiklom i Monster Crab boilama, koje su se ovdje već pokazale uspješnima.

Ja sam prvo zabacio tri štapa i dobio sam prvi griz prije nego što sam uopće počeo raketirati. Našalost, riba je skrenula u lom te sam ostao bez ribe i bez predveza. Već pri drugom zabačaju istog štapa, nekako sam uspio naciljati opet podvnodnu granu i opet sam ostao bez sistema. Tad sam odlučio nastaviti loviti na dva štapa.

Nažalost, problemi sa granjem su se nastavili i svi smo do kraja dana, unatoč fer upozorenju od ribočuvara, ostali bez jednog ili više sistema.

Prvi ulov tog dana bio je moj i moram priznati da me je pošteno namučio. Voda je na toj strani uz obalu jako duboka i riba se cijelo vrijeme zabijala prema dolje, tako da sam je jedva digao do površine. Povuci-potegni, nakon 20-ak minuta golać je bio vani. Nažalost, nismo imali vagu, pa smo ribe mjerili samo od oka. Mislim da sam tog dana dva puta skinuo osobni rekord, no bez vage to nikad neću potvrditi. :)

 

Vrijeme je te nedjelje bilo nemilosrdno te su se čitav dan izmjenjivali periodi sa kišom i bez kiše. Skakali smo pod kišobrane, pa van, pa opet nazad...

 

Unatoč tome, raspoloženje je bilo na razini, a Sova je imao odličan niz od tri ribe.

Nakon lijepe ljuske, došao mu je i golać.

Pa onda opet ljuska.

 

Moji su štapovi neko vrijeme mirovali i oko 15h sam imao osjećaj da će se nešto dogoditi. Kroz desetak minuta indikator je zapištao i druga borba bila je u tijeku. Opet teška i borbena riba, a i ruke već teške od raketiranja. Srećom nije bilo problema sa granjem i ljuskaš je bio vani. Ovaj je isto bio solidne veličine, tako da sam bio zadovoljan tijekom ovog ribolova.

Nisam siguran, ali nekih pet ili šest puta sam ostao bez ribe zbog podvodnog granja, tako da je riba zapravo primala odlično, samo što je realizacija patila.

Dan je ribom zaključio Mirek, koji je i mijenjao poziciju zbog vlasitih problema s granjem. No nakon izbačene pola kante prihrane, trud se isplatio s jednim lijepim golaćem.

Početkom sumraka krenuli smo se pakirati i do mraka smo bili na putu za doma. Ovu ribičiju smo zaključili sa po tri ribe Sova, dvije ribe ja, jednu Mirek, dok su brat i Vec nažalost ostali praznih ruku.

Nadam se da ćemo čim prije uspjeti ponoviti ovakvu kolektivnu ribičiju i druženje, pa nas budu onda i ribe lakše našle.

Bistro!

Daniel