Nevera na Tempu

Na Tempu u Rakitju do sada sam bio samo jednom i još k tome bez ulova. Ekipa je tad uhvatila par malih šarana i nekako smo počeli izbjegavati to jezero, jer smo znali da je ribolov tamo nešto zahtjevniji. Ove godine ga još nismo posjetili, pa smo za vikend 3.10. odlučili ponovno okušati sreću. 

Ribolovu su prethodile kratke pripreme i dogovori te u subotu prvi na vodu stižemo Miro i ja. Smještamo se na dijelu jezera zvanom "plaža". Vremenska prognoza nam nije bila naklona, tako da smo se prvo posvetili slaganju tabora, a tek nakon toga samom ribolovu. U jeku priprema dolazi i Andrija, koji je "kasnio" zbog posla te se sva trojica prebacujemo na traženje idealnih podvodnih pozicija. 

 

Što se prihrane tiče, ovaj put sam se pouzdao u dvije jednostavne stvari: domaću kuhanu kuruzu i savjet lokalnog ribiča. Kuruza je bila skuhana zajedno s konopljom i tigerom, a na to su došle još Monster Crab boile. Miks je bio spreman.

 

Markiram poziciju na nekih 88-90 metara, lagani šljunak, ispred i iza kojeg je bilo puno "grbavije". Klipam, vadim, mijenjam marker olovo sa Spombom i time je spod štap već spreman. Lovne štapove klipam na metar duže, kako bih kompenzirao luk najlona kod zabacivanja i namatanje kod napinjanja.

Izbor mamaca je pao na sljedeći tris: Monster Crab i Pink Pepper pop-up, tiger iz kante i Super Juice pop-up te balansirani banana valjčić. Samo jedan od ovih mamaca je bio produktivan, no o tome više na kraju.

 

Nakon zabacivanja lovnih štapova, valjalo je još prostrti "tepih" hrane oko njih, pa sam se primio spoda i servirao 20 raketa u smjeru sjevera, na potrebnu udaljenost i pravac.
Kako su nam očekivanja bila niska, a obavili smo sve pripreme i popratne radnje oko ribolova, bilo je vrijeme da u miru nahranimo i napojimo sebe. Dan je pomalo odmicao i taman prije no što sam krenuo s drugom rundom raketiranja- evo griza. Na štapu se osjetila vrlo borbena, no ne i pretjerano velika riba. Zadovoljan s bilo kakvim ulovom, vadim van lijepog ljuskaša od oko 8 kg.

 

Nedugo nakon toga Andrija ima sličnu situaciju, s malo drugačijom ribom- golaćem slične kilaže.

 

Usput pratimo prognozu i meteo alarm te komentiramo kako situacija nije "ni vrit ni mimo". Do nekih 21h zaključujemo da je najbolje pospremiti stvari u šatore te odustajemo od noćnog ribolova. Kad je kiša počela pojačavati, izvadili smo štapove i povukli se pod naše krovove. U nevjerici smo na prognozi i Face-u gledali kako sve oko nas sijeva i lijeva, dok na samom Tempu, osim kiše, nije bilo veće nepogode. Oko 23h pokupili smo se na spavanje, ali zaspao nisam dok se situacija nije malo stišala. Srećom, nije nas otpuhalo. 

Budim se ujutro oko 7h. Vani je bio prekrasan dan, a štapovi susjednih ribiča već su fijukali zrakom. Miro i Andrija pospano teturaju uokolo, što znači da je vrijeme da se primim posla. Nakon razbuđivanja i jutarnje higijene, na dva štapa stavljam isti mamac (onaj koji je radio), dok s trećim još eksperimentiram. Zabacujem, primam se raketiranja i već nakon par jutarnjih izbačaja evo opet griza. 

Dril opet jak i dug, ribe ovdje su daleko borbenije od ostalih jezera na kojima sam lovio. Opet ljuskaš, ovog puta nešto malo preko 10 kg. 

Andrija se prebacuje na moje mamce, što se pokazalo uspješnim. On se pretplatio na golaće. 

Miro još ne mijenja taktiku te i dalje ne ostvaruje upis.

Ja sam u konačnici sva tri štapa prebacio na isti mamac i nisam pogriješio. Nedugo nakon zabaca i dvije rakete, rola se počinje odmatati skoro uz dimne efekte. Zatežem, ali ribu ne usporavam još neko kratko vrijeme. Kako smo imali puno mjesta s lijeve i desne strane, ništa nisam forsirao i odlučio sam pustiti ribu nek' se "istrči". Kad je konačno usporila, nije mi nimalo olakšavala svoj povratak do obale. Tek nakon nekih pet minuta došao sam do oznake na najlonu koja je označavala originalnu daljinu zabačaja. Povuci, potegni, lijevo, desno, rola skviči konstantno. Dečki su u međuvremenu imali ribu, koju su izvadili, slikali i pustili, sve dok moja još nije bila ni blizu. Bilo je jasno da je riječ o nekom većem borcu, pa sam nastavio strpljivim tempom. Tek nakon 15 minuta prvi put sam vidio obrise ribe i sviđalo mi se ono što vidim- veliki ljuskaš. Borba je trajala ukupno preko 20 minuta, da bih ga konačno sam uparkirao u podmetač, a uz Andrijinu pomoć u kadicu. 

Imali smo što vidjeti, preko 17 kg neoštećene, nakostriješene ljuske. 

 

Nakon odrađenog vaganja, slikanja i puštanja, Miro također prelazi na provjereni mamac. Iako je već bio u pakiranju i pospremi, on uspijeva dobiti dva šarana u vrlo kratkom roku. Ipak odlazi doma ranije, a Andrija i ja ostajemo da iskoristimo još nešto od ovog dana i dobivamo par riba do 10 kg. 

 

Komentirali smo u čemu bi bila kvaka, je li u mamcu, poziciji, dobu godine ili svemu pomalo? Do pametnog zaključka nismo došli, no sve ribe (preko 15 komada) dobili smo na balansiranu bananu, uz samo jednu iznimku, gdje je riba došla na lovni kokos. 

Zaključujemo dan s double run-om i Andrijinim malim "divljakom". 

 

Konačno vadimo sve štapove i pakiramo stvari te odlazimo puni dojmova. 

Ribolov je bio neočekivano dobar, vrijeme je bilo neočekivano loše, a mi smo imali nevjerojatno puno sreće jer nas je najgore od vremena te subotnje noći zaobišlo i podarilo nam prekrasnu ribolovnu nedjelju.

 

Daniel