nedjelja, 2. lipnja 2019.

Vrbovec – Bajer 1/2019


Uvijek se rado uputimo u Vrbovec, jer smo tamo u prosjeku uvijek lovili najveće šarane. Za dan smo odabrali nedjelju 26. 5., ovog puta samo nas troje- Mirek, Sova i ja. Ribolov na dnevnu kartu je dozvoljen od 7h do 22h, mi smo krenuli tako da ujutro preduhitrimo ribočuvara. Stigli smo oko 6:30h, izvadili stvari iz kombija i malo pričekali. Do tad je došao ribočuvar, ispisao nam je karte i svu popratnu dokumentaciju, cijena 70 kn, uz obaveznu dezinfekciju podmetača i prostirki.

Na jezeru je već ujutro bilo dosta ribiča, no bilo je dovoljno slobodnih pozicija. Smjestili smo se na poziciji koju zovo "Otok". Mirek je desno kod kućice bacao oko 50m na prijelazu u dubinu, ja sredini oko 80m a Sova lijevo oko 70m. Lijevo do Sove bio je još jedan ribič, no on se ubrzo pokupio pa smo imali cijeli "Otok" za sebe.

 

Naoružali smo se svom silom partikla i boili, odlučivši se za smradove- Monster Crab i Frankfurter Sausage. Unatoč svom trudu hranjenja i mamčenja, jutro je prolazilo sporo sve dok oko 11:32h Mirek nije dobio prvog ljuskaša koji je vagnuo lijepih 14 kg.


Nedugo potom dobio je još jednog šarana, ovog puta golaća od također impresivnih 15 kg. Kod njega je radio Frankfurter.


Sovi je jutro prolazilo isto kao i meni- šipak. U nekom trenutku se situacija zaokrenula i on dobiva prvog šarana, debelog golaća. Vagnuli smo 12kg, a on zabacuje i hrani dalje. 


Slijedilo mu je oko sat vremena grizeva, tako da ne uspijeva ni sjesti i upaliti cigaretu. U tom periodu dobiva nekoliko otkačivanja te jednog manjeg šarana i amura, također na Frankfurter.

Cijelo vrijeme ja samo gledam kako to dečki rade, dok uredno hranim i čekam. Lovio sam i hranio Monster Crab-om. Kako nije bilo nikakve akcije, a pri jednom vađenju štapa sam zapeo za nešto na dnu zbog čega sam morao trgati najlon, pa odlučujem na promjenu pozicije. Očito nisam dobro markirao, jer mi je promaklo ikakvo zapinjanje za dno.
Selim se na poziciju ribiča koji nam je ujutro bio susjed pa otišao. Odlučujem loviti puno bliže jer me već bole ruke od bacanja rakete, pa markiram i napipam "rahlo" na oko 50m. Stavljam na dva štapa Frankfurter, dok na jednom ostavljam Monster te ih zabacujem na markiranu poziciju, jedan do drugog. Nakon što sam bacio desetak raketa, pri zabacu mi negdje zapinje špaga i puca, raketa ode nasred jezera i nema je više. Tad mi je već stvarno prekipjelo, nit' lovim, nit' mi ne ide ovaj praktični dio, pa spremam spod i bacam ostatak partikla sa strane, onako iz protesta. Ako netko tamo nađe veliki crveni spomb, slobodno se nek' muči s njim, meni ga je dosta. :)

Kad sam se malo ispuhao, bacio sam još par boili kobrom i vratio se čekanju. Kod dečkiju je popodne akcija skroz prestala, a ja sam se nadao preokretu u drugom poluvremenu. Oko 16:30h, srednji štap se počeo bijesno razmatati, a meni se zbog pada raspoloženja nije dalo ni trčati do njega. Dok sam došao i zategnuo, riba je već otišla u 3PM i uspjela zaplesti oba Sovina štapa (koji mi je tad bio desni susjed). Do nekih 20m do obale išlo je to još nekako, ali onda je riba prebacila u nižu i gas u dubinu. Trajalo je to neko vrijeme, no konačno smo uspjeli dobiti ribu i Sovine sisteme na suho. (ipak je morao rezati:))
Bio je to debeli ljuskaš, vaga pokazuje 17.8kg, raspoloženje vidno poboljšano.


Nakon ponovnog zabacivanja, zakobrao sam još par boili jer partikla ni rakete više nije bilo. Dan je i dalje polazio mirno, a mi komentiramo da ostajemo do mitskog "šestaka". Naime, već nam se previše puta dogodilo, a da bi to bilo slučajno, da je netko imao griz oko 18h (+- 10 minuta). Već smo krenuli lagano pospremati opremu, ja sam štapove stavio na travu i otpustio rolice kako bi pospremio rod pod. U pola posla lijevi štap počne škljocati, 18:04h- evo šestaka. Riba je opet bila strašno borbena, no ovaj put ju bez tehničkih problema usaćujemo. Vaga kaže 14.5 kg i time izjednačujem pred sam kraj.


Na kraju smo Mirek i ja dobili po dvije ribe, dok je Sova dobio 3. Nije ih bilo mnogo, ali je zato kilaža bila sasvim zadovoljavajuća. Do 19h smo se spakirali i bili na putu kući, a Vrbovec nas je opet nagradio lijepim debelim ribama.

Bistro!
Daniel



Nema komentara:

Objavi komentar