Vrbovec – Bajer 1/2019

Uvijek se rado uputimo u Vrbovec, jer smo tamo u prosjeku uvijek lovili najveće šarane. Za dan smo odabrali nedjelju 26. 5., ovog puta samo nas troje- Mirek, Sova i ja. Ribolov na dnevnu kartu je dozvoljen od 7h do 22h, mi smo krenuli tako da ujutro preduhitrimo ribočuvara. Stigli smo oko 6:30h, izvadili stvari iz kombija i malo pričekali. Do tad je došao ribočuvar, ispisao nam je karte i svu popratnu dokumentaciju, cijena 70 kn, uz obaveznu dezinfekciju podmetača i prostirki.

Na jezeru je već ujutro bilo dosta ribiča, no bilo je dovoljno slobodnih pozicija. Smjestili smo se na poziciji koju zovo "Otok". Mirek je desno kod kućice bacao oko 50m na prijelazu u dubinu, ja sredini oko 80m a Sova lijevo oko 70m. Lijevo do Sove bio je još jedan ribič, no on se ubrzo pokupio pa smo imali cijeli "Otok" za sebe.

 

Naoružali smo se svom silom partikla i boili, odlučivši se za smradove- Monster Crab i Frankfurter Sausage. Unatoč svom trudu hranjenja i mamčenja, jutro je prolazilo sporo sve dok oko 11:32h Mirek nije dobio prvog ljuskaša koji je vagnuo lijepih 14 kg.

Nedugo potom dobio je još jednog šarana, ovog puta golaća od također impresivnih 15 kg. Kod njega je radio Frankfurter.

Sovi je jutro prolazilo isto kao i meni- šipak. U nekom trenutku se situacija zaokrenula i on dobiva prvog šarana, debelog golaća. Vagnuli smo 12kg, a on zabacuje i hrani dalje. 

Slijedilo mu je oko sat vremena grizeva, tako da ne uspijeva ni sjesti i upaliti cigaretu. U tom periodu dobiva nekoliko otkačivanja te jednog manjeg šarana i amura, također na Frankfurter.

Cijelo vrijeme ja samo gledam kako to dečki rade, dok uredno hranim i čekam. Lovio sam i hranio Monster Crab-om. Kako nije bilo nikakve akcije, a pri jednom vađenju štapa sam zapeo za nešto na dnu zbog čega sam morao trgati najlon, pa odlučujem na promjenu pozicije. Očito nisam dobro markirao, jer mi je promaklo ikakvo zapinjanje za dno.

Selim se na poziciju ribiča koji nam je ujutro bio susjed pa otišao. Odlučujem loviti puno bliže jer me već bole ruke od bacanja rakete, pa markiram i napipam "rahlo" na oko 50m. Stavljam na dva štapa Frankfurter, dok na jednom ostavljam Monster te ih zabacujem na markiranu poziciju, jedan do drugog. Nakon što sam bacio desetak raketa, pri zabacu mi negdje zapinje špaga i puca, raketa ode nasred jezera i nema je više. Tad mi je već stvarno prekipjelo, nit' lovim, nit' mi ne ide ovaj praktični dio, pa spremam spod i bacam ostatak partikla sa strane, onako iz protesta. Ako netko tamo nađe veliki crveni spomb, slobodno se nek' muči s njim, meni ga je dosta. :)

Kad sam se malo ispuhao, bacio sam još par boili kobrom i vratio se čekanju. Kod dečkiju je popodne akcija skroz prestala, a ja sam se nadao preokretu u drugom poluvremenu. Oko 16:30h, srednji štap se počeo bijesno razmatati, a meni se zbog pada raspoloženja nije dalo ni trčati do njega. Dok sam došao i zategnuo, riba je već otišla u 3PM i uspjela zaplesti oba Sovina štapa (koji mi je tad bio desni susjed). Do nekih 20m do obale išlo je to još nekako, ali onda je riba prebacila u nižu i gas u dubinu. Trajalo je to neko vrijeme, no konačno smo uspjeli dobiti ribu i Sovine sisteme na suho. (ipak je morao rezati:))

Bio je to debeli ljuskaš, vaga pokazuje 17.8kg, raspoloženje vidno poboljšano.

Nakon ponovnog zabacivanja, zakobrao sam još par boili jer partikla ni rakete više nije bilo. Dan je i dalje polazio mirno, a mi komentiramo da ostajemo do mitskog "šestaka". Naime, već nam se previše puta dogodilo, a da bi to bilo slučajno, da je netko imao griz oko 18h (+- 10 minuta). Već smo krenuli lagano pospremati opremu, ja sam štapove stavio na travu i otpustio rolice kako bi pospremio rod pod. U pola posla lijevi štap počne škljocati, 18:04h- evo šestaka. Riba je opet bila strašno borbena, no ovaj put ju bez tehničkih problema usaćujemo. Vaga kaže 14.5 kg i time izjednačujem pred sam kraj.

Na kraju smo Mirek i ja dobili po dvije ribe, dok je Sova dobio 3. Nije ih bilo mnogo, ali je zato kilaža bila sasvim zadovoljavajuća. Do 19h smo se spakirali i bili na putu kući, a Vrbovec nas je opet nagradio lijepim debelim ribama.

Bistro!

Daniel

Jaska - Novaki br. 3 - 1/2019

Za prvi ovogodišnji šaranaški izlet odabrali smo nama jednu novu vodu, a to je jezero br. 3 u Novakima kod Jastrebarskog. Kum je nabavio nove štapove koje je valjalo krstiti, pa je pritisak da se ova ribičija čim prije ostvari bio velik. Razmišljajući kuda krenuti, na Facebook-u smo naišli na objave o novouređenom jezeru pokraj Jaske. Prema slikama nam se svidjelo, pa smo kontaktirali jednog lokalnog šaranaša - Kaska.

Čovjek nam je sve lijepo objasnio i još ljepše nas je dočekao. Dnevna karta je 60 kn, vrijedi 24h, lovi se na tri štapa, obavezna upotreba podmetača i prostirke- dakle, sve standardno. Da je voda Catch-and-Release je uopće suvišno spominjati, budući da mi u ribolov idemo uvijek isključivo radi sporta.

Oko 6:40h ujutro već smo bili na vodi. Vrijeme je izgledalo idealno za ribolov, a još k tome, osim nas nikoga nije bilo na vodi. San snova. Dobro smo se pripremili, kante partikla bile su smiksane, a boile su čekale da se njihove arome prošire vodom (i našim prstima). Miro je lovio na Red Peach balansirane boile, a ja sam kombinirao Fish Tangerine i Red Peach.

 

Prvi štap sam zbacio dok se još nisam skroz raspakirao, pa neka se mamac namače. U roku 15 minuta rola se počela odmatati, riba je došla bez ikakvog hranjenja i pripreme. Nažalost, na dvadesetak metara od obale se otkačila, no bio nam je to dobar znak.

Nakon potpunog raspremanja i zabacivanja lovnih štapova, bilo je vrijeme za isprobati novi Spod štap (nije samo kum bio u šopingu 😀). Veliki spomb letio je na mojih 75 metara bez problema, kanta se praznila sjajnim tempom.

Oko 9h opet griz i vani je bio lijep golać, bez ijedne crtice, tamne bakrene boje. Imao je 9 kg i to je bila najveća riba tog dana.

Kako je voda još prilično hladna, nismo očekivali puno akcije, no ipak smo se prevarili. Ubrzo je došao još jedan sličan šaran na moju udicu, a nedugo potom i double-run malih vretenaca.

Mirek je oko 11h digao još jednog lijepo golaća od 8.5 kg.

Oko 13.30h došao mu je još jedan mali F1 vretenac.

Nakon toga je nastupilo popodnevno zatišje koje smo iskoristili za odmor i prihranjivanje. Tada sam i ja jedan štap postavio s Red Peach-om, a kombinacija se pokazala učinkovitom. Jaskanske ribe očito vole slatko. Oko 16.30 došao je jedan okrugli ljuskaš, a nakon njega još par golaća.

Dan je prošao za čas, a sa sumrakom smo se počeli spremati. Između nas ulovili smo ukupno 13 riba u 11 sati ribolova, veličine od 1 do 9 kg. Zadovoljni tovarimo stvari u kombi, zatvaramo rampu i počinjemo razmišljati o sljedećem ribolovu.

U Novakima nam se jako svidjelo, voda je velika, pozicije su lijepo uređene, a riba je borbena i puna potencijala za skupljane kilaže u narednim mjesecima i godinama. Sve pohvale lokalnim dečkima, pokazali su dvije odlične osobine, a to su bile susretljivost i nenametljivost.

Bistro!

Daniel