22 ribe u 22 sata
je bio sasvim zadovoljavajući rezultat. Vec je već ranije najavio da bi se
povodom njegovog rođendana mogli okupiti na nekoj ribičiji, pa smo to konačno
realizirali 14.7. On, Sova i ja
krenuli smo u Rakitje na Keč, plan je bio ostati preko noći. Subota popodne je
bila vruća i sparna i očekivali smo da će takvo vrijeme ostati do kraja.
Do nekih 17h smo
se raspakirali i smjestili. Zauzeli smo prvu poziciju do parkinga, prvenstveno
zbog debele hladovine. Ja sam se trudio markirati dobro mjesto za zabaciti, dok
je Sova bacio na već odmjerenih 90m i nedugo potom imao je prvu ribu!
Bez hranjenja i
filozofiranja, krenulo ga je. Mamac su bili nadipane tangerina boile. Ja sam
lovio na monster crab boile, a Vec je kombinirao jedno i drugo.
Kako je Sova
vadio ribu za ribom, mi smo bili pomalo demoralizirani, pa smo se prebacili na
njegove mamce. :)
Mamci su se ubrzo
pokazali stvarno uspješnima, tako da je krenulo i nas.
Do navečer se
situacija nešto stišala, a mi smo se primili izležavanja i cuge i tako do
spavanja. Noć je bila
mirna, bez poteza, pa smo ujutro nastavili sa svježim mamcima i hranjenjem. Dan
nam nije donio još sunca i vrućine, već upravo suprotno- kišu.
Uz povremeni
ulov, uglavnom smo se skrivali u šatoru i u smjenama provjeravali štapove.
Kako je dan
odmicao, kiša se postepeno smirivala, no popodne nas je čekalo finale svjetskog
prvenstva. Oko 15h smo se pospremili, taman kad se vrijeme proljepšalo.
Ukupni skor je
bio 12 riba za Sovu, 6 za Veca i 4 za mene, u rasponu od 5kg do 18kg.
Na Keču smo si
ove godine podigli kriterije i osobne rekorde, tako da čekamo sljedeću priliku
za druženje, ribolov i nove kapitalce!
Bistro!
Daniel
Nema komentara:
Objavi komentar