Vrbovec - Bajer

Ova voda nam se već neko vrijeme motala po pameti. Prošle godine prvi smo puta bili tamo i uhvatilo se lijepih debelih riba, pa nam je Bajer ostao u dobrom sjećanju. Bližio se Sovin rođendan i rekao je da to idemo kolektivno proslaviti- u ribičiju. Brzo smo se složili oko Vrbovca i tako smo se u subotu 16. 9. rano ujutro potrpali u Sovin kombi i krenuli na put.

Vrijeme nam nije bilo naklono i kiša je padala čitavim putem. Stigli smo oko 6.30h te odlučili pričekati smirivanje kiše, prije nego se uputimo na pozicije. Taman kad se razdanilo, kiša je prestala i krenuli smo nositi stvari. Smjestili smo se na zapadnoj obali, gdje smo upozoreni da ima dosta granja pod vodom. Kako smo već bili na ovim pozicijama i bilo je ulova, ovaj put nismo htjeli mijenjati dobitnu kombinaciju.

Poredali smo se redom od donjeg ugla, Mirek, ja, brat, Sova i Vec te praktički zauzeli čitavu stranu. Lovili smo na oko 70 m i bliže, a hranili partiklom i Monster Crab boilama, koje su se ovdje već pokazale uspješnima.

Ja sam prvo zabacio tri štapa i dobio sam prvi griz prije nego što sam uopće počeo raketirati. Našalost, riba je skrenula u lom te sam ostao bez ribe i bez predveza. Već pri drugom zabačaju istog štapa, nekako sam uspio naciljati opet podvnodnu granu i opet sam ostao bez sistema. Tad sam odlučio nastaviti loviti na dva štapa.

Nažalost, problemi sa granjem su se nastavili i svi smo do kraja dana, unatoč fer upozorenju od ribočuvara, ostali bez jednog ili više sistema.

Prvi ulov tog dana bio je moj i moram priznati da me je pošteno namučio. Voda je na toj strani uz obalu jako duboka i riba se cijelo vrijeme zabijala prema dolje, tako da sam je jedva digao do površine. Povuci-potegni, nakon 20-ak minuta golać je bio vani. Nažalost, nismo imali vagu, pa smo ribe mjerili samo od oka. Mislim da sam tog dana dva puta skinuo osobni rekord, no bez vage to nikad neću potvrditi. :)

 

Vrijeme je te nedjelje bilo nemilosrdno te su se čitav dan izmjenjivali periodi sa kišom i bez kiše. Skakali smo pod kišobrane, pa van, pa opet nazad...

 

Unatoč tome, raspoloženje je bilo na razini, a Sova je imao odličan niz od tri ribe.

Nakon lijepe ljuske, došao mu je i golać.

Pa onda opet ljuska.

 

Moji su štapovi neko vrijeme mirovali i oko 15h sam imao osjećaj da će se nešto dogoditi. Kroz desetak minuta indikator je zapištao i druga borba bila je u tijeku. Opet teška i borbena riba, a i ruke već teške od raketiranja. Srećom nije bilo problema sa granjem i ljuskaš je bio vani. Ovaj je isto bio solidne veličine, tako da sam bio zadovoljan tijekom ovog ribolova.

Nisam siguran, ali nekih pet ili šest puta sam ostao bez ribe zbog podvodnog granja, tako da je riba zapravo primala odlično, samo što je realizacija patila.

Dan je ribom zaključio Mirek, koji je i mijenjao poziciju zbog vlasitih problema s granjem. No nakon izbačene pola kante prihrane, trud se isplatio s jednim lijepim golaćem.

Početkom sumraka krenuli smo se pakirati i do mraka smo bili na putu za doma. Ovu ribičiju smo zaključili sa po tri ribe Sova, dvije ribe ja, jednu Mirek, dok su brat i Vec nažalost ostali praznih ruku.

Nadam se da ćemo čim prije uspjeti ponoviti ovakvu kolektivnu ribičiju i druženje, pa nas budu onda i ribe lakše našle.

Bistro!

Daniel

Bedekovčina - Granje 3

Počele su prve predjesenje kiše i ljeto je na izdisaju. Temperature zraka su se nakon ljetnih ekstrema vratile u granicu normale, a vikend koji se bližio trebao je biti blago kišovit. Sova se vraćao s mora i najavio je odlazak u ribičiju, pa smo na brzinu uskladili planove u smjeru Granja, za nedjelju 3.9. Ovog puta ekipa se sastojala od Sove, Veca, Mireka i mene.

Poučen prethodnim iskustvima, znao sam da mi je za ribolov dovoljna kanta dobro pripremljenog partikla bez nekih posebnih mamaca, dan prije dao sam se u kuhanje kukuruza i tigera. Uz umjetno sladilo, u miks sam standardno dodao kuhanu konoplju iz limenke i sirup od kokosa, oboje Bait-tech. Stavio sam i kilu Dark bird boili uz namjeru da na jednom štapu držim boilu zaštićenu najlonkom. Taj plan sam na vodi ubrzo napustio, jer patuljani uspijevaju "poglodati" i ovako zaštićene boile.

Po dolasku na vodu, Vec i Sova su se smjestili na poziciju br. 3, a Mirek i ja na poziciju br. 4. Mirek je lovio na desnoj strani na oko 50m udaljenosti, dok sam ja bio lijevo i lovio sam blizu, na oko 30m. Tu mi se dno učinilo nešto tvrđim, za razliku od okolnog trulog lišća i mulja. Svi smo natrpali pozicije partiklom i stali čekati.

Dan je bio oblačan i ujutro nas je malo oprala kiša, no prestala je taman nakon priprema i hranjenja. Ostatak dana je bio taman za ribičiju, a uz povremeno prezabacivanje i hranjenje riba, pretežito smo se bavili pićem i hranjenjem sebe.

Prvi ulov bio je Mirekov mali debeli golać. Ovog puta nam je vaga ostala doma, tako da smo ribe vagali samo "na oko".

Oko 14h meni je došao lijep griz koji se na kraju pretvorio u još ljepšeg amura. Postao je jako borben pri pokušajima usaćivanja, tako da je borba uz obalu malo potrajala. Mamac su bila dva tigera.

Nastavak popodneva bio je miran, a kako je dan odmicao, tako je sve vidljivija postajala aktivnost riba. Bilo je i bacanja po površini, a i rovanja po dnu, tako da je bilo pitanje vremena kada će opet nešto drmnuti našte štapove. Mirek je imao jedan jaki griz, no nažalost riba je tvrdoglavo krenula prema plutačama i najlon se nekako zapleo te naravno puknuo.

Iznad mojih štapova već su se neko vrijeme dizali mjehurići, tako da su se i moje sumnje ostvarile te sam oko 19h dobio još jedan griz. Nakon kraće borbe, na suhom je bio još jedan amur, ovaj nešto manji od prethodnog.

Uz ribe što plivaju, ovog puta sam se i ja nakratko našao u jezeru, jer mi se prilikom puštanja ovog zadnjeg amura pod nogama odronio komad obale. Za čas sam bio do pojasa unutra, no munjevitom Mirekovom rekacijom, za čas sam bio vani. Svom srećom, Sova je imao rezervnu trenirku, tako da sam se imao u što presvući.

Nakon ove vratolomije, počeli smo se pakirati i okončali smo ribolov oko 19.30h. Nažalost, Vec i Sova ovog puta nisu imali sreće te čitav dan nisu imali ni griza. Relano, ni tri ribe na nas četvero nije nešto pretjerano, no to je čar ribolova- nadati se da će idući put biti bolje, pa željno čekati.

Bistro!
Daniel