Rakitje - Finzula 2

Pružila se prilika za popraviti dojam na Finzuli, ovog puta u društvu supruge. Od prethodnog ribolova ostalo mi je pola kante partikla, što sam nadopunio sa još par kila kuhanog bijelog kukuruza, boilama i Bait-Techovim kokosovim sirupom.

Ja sam pakirao stvari, a žena se po povratku s posla pridružila i oko 17h u petak 23.06. uputili smo se na Finzulu. Već je prethodnih dana bili pakleno vruće i znali smo da nas očekuje isto takav vikend. Dolaskom do ribičkog doma, naišli smo na ribočuvara koji je taman ispisivao dnevne karte te smo ubrzo kupili svoju te se uputili na vodu.

Ponukan lošim iskustvom s pozicijom od prošlog puta, planirao sam se smjestiti negdje na zapadnoj ili južnoj strani jezera. Ipak, kada smo stigli tamo, vidjeli smo da su pozicije sve redom zauzete i da nije samo nama palo na pamet ovaj vikend provesti u ribolovu. Zato smo se uputili na suprotnu stranu i na natjecateljsku stazu. Ovog puta odabrao sam poziciju dosta niže u odnosu na prošli put, malo iznad otoka. Nisam baš bio oduševljen jer nema prirodnog zaklona od sunca, osim grmlja u pozadini, a obala je dosta strma i visoka. Unatoč tome, markiram si spot  na nekih 65m gdje se na markeru osjetilo da je dno dosta „rahlo“.

Odabir mamaca se sveo na tri kombinacije, a to su bile jedna veća Dark Bird boila sa pola bijele Squid Pineapple pop-upice, jedna manja DB boila sa jednom 10mm Shellfish flouro boilom te dva trigrova oraščića ravno iz kante sa ostalom prihranom.

Po zabacivanju štapova, primio sam se rakete i uz velikodušnu pomoć supruge u punjenju, ubrzo je 15 zabačaja bilo na pravoj poziciji. Dao sam si truda da točno odmjerim i zaklipam Spod i lovne štapove, tako da je sve bilo precizno zabačeno i dalje zabacivano.

Taman kad sam odahnuo da mogu odložiti štap za hranjenje, sjetio sam se da sam u svom pakiranju zaboravio jednu jako važnu stvar, a to je bila kadica (ili bilo što slično prostirki)! Tada smo se mogli jedno spakirati i otići, ili se vratiti doma po kadicu. Zahvaljujući dobroj volji moje supruge, ona je sjela u auto i ubrzo se vratila sa kadicom, tako da je konačno sve bilo spremno i na broju.

Navečer je jedina akcija bio griz oko 22h, koji je na suho doveo šarana od oko 3 kg.

Noć je na sreću bila mirna i prva akcija je krenula u 5:15 ujutro, s još jedim šaranom slične veličine, ovog puta lijepim ljuskašem.

Nakon toga sam se ponovno primio rakete i ostatak jutra je prošao mirno, uz jedan dobar griz, ali i otkačivanje.

Oko 8h došao je sljedeći griz i nije mi bilo ni na kraj pameti da je to samo početak itekakvog niza!

Riba je silovito vukla da bi nakon nekog vremena vidio da je riječ o lijepom amuru. Ovo mi je bilo iznimno drago jer već godinama nisam ulovio amura, a kamoli ovolikog. Borba je potrajala dvadesetak minuta i uz pomoć supruge sam ga konačno uspio usačiti. Vaga je pokazala 8.400 kg, nitko sretniji od mene.

Idući griz je uslijedio za pola sata, šaran golać od 9.500 kg.

 

Pola sata kasnije još jedan šaran ljuskaš od 8.150 kg!

Uslijedilo je kratko primirje koje je oko 10.15h prekinuo jedan čudan griz gdje je riba odmah krenula prema meni, da bi se uspotsavilo da je riječ o jednoj popriličnoj deveriki!

 

Oko 11h naletio je lijepi mali ljusko od oko 3kg.

Nakon toga opet malo mira, da bi oko 11.30 došla svijetla točka dana koja je počela bjesomučnim razmatanjem role. Odmah po kontriranju osjetio sam da je na drugom kraju najlona nešto veće od prethodnih ulova te sam pažljivo bez forsiranja nastavio drilati. Riba me je lijepo prošetala uz obalu, prvo preko ostalih štapova, pa zatim ispod, da bi nakon 15-ak minuta tek vidio prvi obris još jednog golaća. Nije se nikako dao u podmetač i stalno se zabadao prema dnu. Nastavio sam ga izmarati pred obalom dok konačno nije okrenuo par krugova na leđima, što je bio znak da predaje borbu. Iz podmetača, pa u kadicu, pa na vagu i kočano 12.500 kg! Moj novi PB, opet nitko sretniji od mene.

Malo poslije 12h naletio je još jedan manji golać, oko 3kg, nakon čega je sunce počelo nemilice pržiti, a ja sam prestao sa raketiranjm jer više nisam imao snage. :)

Zanimljivo je da su svi manji šarani došli na ista dva oraščića koja sam stavio večer prije i samo zabacivao nakon vađenja ribe- najisplativiji mamac do sada (4 ribe)!

Sunce je i dalje nemilice pržilo i zaključili smo da je vrijeme za polazak, tako da smo se oko 14h spakirali i nakon 18h jako uspješnog ribolova zaputili kući.

Unatoč ne baš sjajnoj poziciji, uz uporno hranjenje i „nadopunjavanje“ pozicije nakon svake ribe, uspjeh nije izostao. Supruzi sam već išao na živce od stalnog skakanja za štapovima, no ona se uspjela osunčati i odmoriti, tako da je zadovoljstvo u ovom ribolovu bilo obostrano. Baterije napunjene, čekamo neke nove ribolovne prilike i pustolovine.

Bistro!

Daniel

Rakitje - Finzula

Izvrtjeli smo puno varijanti prilikom planiranja ovog ribolova i konačna odluka je bila da 17.6. idemo na Finzulu, jer smo uspjeli okupiti cijelu ekipu od nas petorice. Trebala nam je veća voda gdje je dozvoljen ribolov na sve tehnike, prvenstveno zbog feedera.

Finzula je jedno od jezera kojima gospodari ŠRD Rak Rakitje, a nalazi se odmah uz autocestu prije skretanja za Samobor i Zagreb Zapad. Površinom je najveće, a dubine navodno variraju od 2 do 4 metra. Na naše neugodno iznenađenje, dubina je mjestimice bila samo 1 m, uz oštre stijene po dnu koje su nas pošteno nasekirale i uništile nam hrpetinu pribora. Bilo je tu i nekoliko izgubljenih riba, kako bi nam dodatno srozale moral poljuljan konstantnim zapinjanjem sistema za dno.

Spremali smo se na noćni ribolov, pa se stoga i povećala hrpa pribora koji smo nosili sa sobom. Uputili smo se s dva auta, Sova i Vec su krenuli prvi, dok smo Mirek, brat i ja krenuli par minuta kasnije. Našli smo se kod ribičkog doma u Rakitju, nazvali ribočuvara koji nas je pustio u krug jezera i za čas smo bili na (ne tako sjajno odabranoj) poziciji. Cijena dnevne karte je 120 kn, voda je C&R i dozvoljen je lov na tri štapa, uz upotrebu velikog podmetača i prostirke ili kadice. Smjestili smo se na stazi, nekih 300 m od rampe koja vodi prema kampu.

Sova i ja smo se pošteno potrudili skuhati hrpetinu kuruze, a taktika je bila jednostavna- obilno pohraniti pozicije i zatim loviti na boile i tigrove oraščiće. Potrudio sam se markirati poziciju i već tad sam osjetio da marker zapinje po dnu, pa sam ga postavio nešto bliže, gdje je bilo naizgled čisto. Kasnije se metodom pokušaja i pogrešaka pokazalo da su stijene svuda, od desetak metara od obale pa do stotinjak metara do kud je Sova zabacivao.

Mirek se zabavljao sa feederom i dva štapa na dno sa Dark Bird boilama, a ja sam imao kombinaciju od jednog štapa sa oraščićem i dva sa istim boilama kao Mirek. Brat je stavio oraščiće na oba svoja štapa kako bi izbjegao mogućnost da mu nešto skine mamac, pa da ne prezabacuje previše, dok su Sova i Vec lovili na razne kombinacije boili.

Sova je već navečer imao nekoliko dobrih grizova na njegovu misterioznu kokos boilu, no nije realizirao ni jednog jer su se ribe otkačivale ili su pucali predvezi, najvjerojatnije zbog stijenja.

Večer je prošla mirno u zezanciji i cugi, sve dok Mirek nije čuo cvrčka za kojeg se ispostavilo da je zapravo zvuk odmotavanja njegove role. Dotrčao je do štapa i čvrsto zategnuo te je krenula borba, uz soundtrack iz Rocky-ja u pozadini (DJ Vec na mobitelu). Nažalost  i ovaj lijep griz nije realiziran, riba se otkačila...

Neki su otišli spavat, neki su ostali budni, a ja sam bio u ovoj prvoj skupini. Zavukao sam se u šator i taman utonuo u duboki san, kada me oko tri sata probudilo silovito pištanje jednog mojeg indikatora. Kako se u tom bunilu nisam mogao snaći, otrčao sam bos do štapova, gdje se srednji štap propisno izvijao u odmatanju najlona s role. Nakon kontre uslijedila je duga borba od nekih 20 minuta, gdje je riba tako silovito vukla da sam mislio (nadao se, hehe...) da sam zakačio nešto daleko veće. Kad sam ga uspio dovući do obale, vidjeli smo da je riječ o manjem ljuskašu kojeg smo kasnije vagnuli te je vaga pokazala 4.900 kg. Unatoč „malim kilama“, riba je bila lijepa i zdrava te mi je pružila najveći otpor koji sam do sada u drilu doživio, a kad je došao do obale, onda je tek prešaltao u petu. :)

Nakon ovog noćnog uzbuđenja, vratio sam se na spavanac koji mi nije prekidalo više ništa osim bratovog hrkanja.

Oko pet sati sam ustao, a ostatak ekipe se tada također počeo osvješćivati. Oko šest sati Sova je imao dobar run koji je završio s golaćem od 5.800 kg na suhom te je nakon toga ponovno uslijedilo zatišje.

 

 

Tijekom dana Sova i Vec su imali još nekoliko grizova, gdje je Sova uspio uloviti još jednog golaća slične kilaže kao i prethodni.

 

Činilo se kako sa svakim novim grizom imamo sve više problema s priborom. Ni jedne ribe više nismo izvukli, a redovito su nam pokupile po nekoliko štapova u svom bijegu i sve je završavalo petljanjima i pucanjima. U jednom sam trenutku imao osjećaj kao da svaki potez role kači neku stijenu i ni jedno prezabacivanje mi nije prošlo bez nekog problema. Tada mi je bome frustracija bila na vrhuncu, no nisam odustajao- malo sam pomaknuo poziciju zabacivanja i nastavio čekati. Ovaj put čekanje više nije urodilo plodom.

Sova i Vec su otišli doma oko 15h zbog obiteljskih obaveza, dok smo mi preostali pakiranje počeli oko 16h.

Uz sve poteškoće, ovo je bilo odlično druženje na prvome mjestu, no i odličan ribolov unatoč svim problemima. Naučili smo da ribe definitivno ima i da je riba lijepo uzimala pripremljene mamce, no također smo naučili gdje se nikako ne treba smjestiti na ovome jezeru i da treba jako dobro markirati poziciju prije početka ribolova na novoj vodi.

Bistro!

Daniel