Godinu sam započeo za mene ranim solo ribolovom 26.
veljače, sa kratkih par sati na komercijalnom jezeru na Zajarkima. Upala su dva
komada od oko 1.5 kg i zadovoljan sam takvim otvaranjem sezone.
Prva ribičija s ekipom bila je 12. ožujka i trebala je biti
na eko jezeru u Šumbaru. Kako smo nosom poljubili zatvorenu rampu, a na broj
telefona izvješen u ribičkom domu nitko nije odgovarao, zaputili smo se nazad u
Zaprešić jer smo znali da je tamo otvoreno.
Što se tiče vremenskih prilika, bio je to uvjerljivo najgori
dan u ribolovu koji smo iskusili za našeg ribičkog staža. Kiša, vjetar,
promrzle kosti i nikakvi znakovi poboljšanja vremena su nam donekle poljuljali
entuzijazam, no za mene je to ipak bila ribičija za pamćenje. Tada sam krstio
svoj novi feeder komplet i to na sjajan način – u oko 8 sati ribolova izvukao
sam 12 šarana u rasponu od 1.5 do 2.5 kg. Koliko god da me je vjetar propuhao,
toliko sam se i izguštao u zabacivanju i drilanju. Moji bijesni ribiči taj dan su
bili nešto manje uspješni, ali se u svakom slučaju lovilo.
Kad se vrijeme malo popravilo, krenuli smo ponovno na eko
jezero u Šumbaru. Neugodno smo se iznenadili na promjene pravila od tekuće
godine, gdje su povisili cijene karata na 60 kn te su dozvolili ribolov sa tri
štapa. Ne zvuči strašno, no opsadno stanje ribnjaka toga dana nam je skroz
upropastilo inače lijep ugođaj mirnog ribolova, zbog kojeg smo se i vraćali toj
vodi. Ljudi su se doslovce naguravali sa po tri štapa, bacali jedni po drugima
i bili generalno nekolegijalni te smo iz tog razloga prekrižili ovu vodu što se
ribolova tiče. Nije na odmet ni spomenuti da je ulov bio prilično slab, s
obzirom na broj ribiča i bačene hrane za primamu.
Nastavili smo s ribolovima u Zaprešiću, gdje nam je to
komercijalno jezero nekako „sjelo“- nešto po blizini i kratkom putu, te nešto
više po dobroj poribljenosti i mnogobrojnim ulovima. Uglavnom su išli šarani od
oko 2 kg, no bilo je i ulova šarana od oko 4 kg i amura od oko 6 kg (Sova) te Koi
šarana od oko 6kg (Vec). Časna iznimka nam je Mr. Feeder (Mirek), koji je
namotao više desetaka babuški ove sezone te je po ukupnoj kilaži sigurno na
prvome mjestu ulova.
Jednu solo ribičiju sam odradio na ribnjaku Jarki u
Stubičkim Toplicama, no ni taj ribolov nije bio uspješan. Unatoč feederu i stalnom
trudu što se tiče mamaca i prihrane, ostao sam bez ulova tog dana te sam i ovu
vodu prekrižio do daljnjega.
Jedne ljetne subote uputili smo se na Trakošćan, koji mi je
ostao u lijepom sjećanju jer sam tamo radio svoje prve ribičke korake što se
tiče šarana i amura. Unatoč susretljivom ribočuvaru te detaljnoj pripremi po
pitanju opreme i prihrane, rezultat je izostao. Uz nekoliko sitnih ulova našeg
Mr. Feedera, nismo imali niti griza na ostalu artiljeriju, ponajviše zbog
cjelodnevnog terora pedalina. Ako se spremaš u ribolov na ovu prekrasnu vodu,
idealan bi bio dolazak navečer i ribolov do prvih pedalina idućeg dana (oko
11h). Sve ostalo je uzaludno trošenje vremena što se samog ribolova tiče. Odmor
i ambijent nam je malo popravio ukupni dojam, ali zaključak je da nećemo tako
brzo nazad.
U jednom kratkom ljetnom popodnevnom ribolovu u Zaprešiću, u
pratnji mi je bila i supruga koja je tada uhvatila svoju prvu ribu. Lijepo je
odradila dril, malo je paničarila, no riba je u konačnici bila na suhom. Sreća
je bila obostrana, a naročito mi je drago jer je doživjela djelić onoga što je
ribolov i nadam se da joj je jasnije zašto mene stalno nešto vuče k vodi.
Pri odlasku na more, vrag mi nije dao mira te sam ponio
feeder štap i nešto malo opreme sa sobom. Uz nešto malo liganja i tvrdoglavo
čekanje do mraka, pa onda još malo, trud se isplatio i večera je bila na
tanjuru. Ja sam bio zadovoljan jer sam bio uspješan i u morskom ribolovu, dok
je žena bila zadovoljna jer joj je njezin lovac kući donio lovinu. Neka se
ponovi i idućih godina, nemam ništa protiv.
Nakon pregledavanja hrpe forumskih postova, FB postova te
Google Karti, uočili smo jednu vodu koja nam je pobudila zanimanje- bajer u Vrbovcu.
Nakon informiranja i ne prevelikih priprema, u rujnu smo se uputili na ribolov
sa noćenjem. Voda nam je udaljena na taman sat vremena vožnje, lokalni ribiči
su bili iznimno susretljivi, a sama voda je solidne veličine za daleke zabace.
Ubrzo nakon što smo se utaborili, Vec u nevjerici daje kontru na jedan brzi
potez i vadi ljuskaša od oko 12 kg! Odličan početak ribolova koji se pokazao
jako zanimljivim i za nas dosta uspješnim, iako su nam lokalni dečki kasnije
rekli da se može uloviti još puno više i bolje. Ukratko, na četiri ribiča došle
su četiri ribe i jedno otkačivanje. Uz iznimku šarana od oko 4 kg, ostali su
bili preko 10 kg i pružili su nam nezaboravne drilove. Osobno sam uhvatio
PB od 11.500 kg te smo sa tog ribolova svi otišli prezadovoljni.
Zadnji ribolov koji sam odradio 2016. je bio također s
ekipom. To je bilo u studenome, na jedan dan na Keču. Kako smo već zašli u
hladniji dio godine, nismo imali velika očekivanja, što se nažalost i
ostvarilo. Dan je bio bez ulova šarana uz jedno otkačivanje. Mr. Feeder je malo
popravio ukupni dojam sa izvučenih nekoliko lopata (deverika...).
Kad pročitam sve do sada napisano, jako sam zadovoljan ustvarenim, prvenstveno
zbog broja izlazaka na vodu te zbog druženja i zabave. Bilo je tu svega i svakakvih dogodovština, od skakanja u vodu za odvučenim štapovima do samoozljeđivanja iglom za boile...
Meni osobno ovo je bila
turbulentna godina- godina u kojoj smo izgradili i uselili u kuću, godina u
kojoj smo se bavili uzgojem buča i proizvodnjom bučinog ulja. Mnogo vremena i
živaca potrošeno je u te svrhe i zato sam još zadovoljniji što sam uspio
ugurati toliko ribolova uz sve ostale obaveze. Sve napisano samo dokazuje da
vremena uvijek ima, samo njime treba mudro raspolagati.
Zahvaljujem se svojim bijesnim ribičima na društvu i zabavi.
Ako nam 2017. bude ribički popunjena kao i 2016., mislim da se nema što
prigovoriti.
Bistro!
Daniel
Nema komentara:
Objavi komentar