subota, 28. siječnja 2017.

Ekipa

Slijedi kratko predstavljanje mojih bijesnih ribiča.

Miroslav (Mirek)

Udičar od rane mladosti i prekaljeni feederaš od nedavno, od milja zvan i Mr. Feeder. S kolcima u rukama i malo kruha u džepu, pretražili smo mnoge rukavce i ribnjake u mladosti, no od tog vremena su nam se ribičije dosta prorijedile. Srećom, pokazao je interes i volju te smo se ponovno ozbiljnije aktivirali u 2016. godini, kada se usavršio u feederu i bacio jedno oko na šarane.
Prednost: želja za stalnim traženjem novih uspješnih kombinacija mamaca i prihrane
Nedostatak: babuške voli više od šarana  


Andrija (Sova)

Relativno friški ribič koji je prvog šaran ulovio u jesen 2015. godine. U 2016. godini redovito odlazi u ribičiju, što s našom ekipim, što s drugima te ostvaruje par zapaženih ulova. Strast su mu moderna oprema i veliki šarani te neprekidno kuje planove za čim uspješnije ribolove.
Prednost: ambicija za neprestani odlazak u ribolov, stalno istraživanje novih mamaca i opreme
Nedostatak: kratki živci ako nema ulova, nema puno iskustva u šaranolovu, ali grabi velikim koracima
 


Vedran (Vec)

Natjecateljski ribič u ranijoj mladosti, sada nadobudni šaranaš. Mogli bi ga nazvati "Hit 'n' Run" ribičem, jer mu je specijalnost zabaciti zadnji, a uloviti prvi. Dođe, uhvati najljepšu ribu u ribičiji (npr. Koi ili ova mrcina sa slike), a mi ostali gledamo u nevjerici.
Prednost: ima precizne i daleke zabace, stalno nešto kemija s mamcima
Nedostatak: isto kao i Andrija, nema puno iskustva u šaranolovu, ali grabi velikim koracima




Miroslav (Miro, starejši Hule) 

Enigmatični ribič koji se povremeno upuštao u razne ribolove sa ekipom, no uvijek više zbog druženja nego zbog same ribičije. Aktivnije je počeo loviti u našoj ekipi te je ostvario nekoliko zanimljivih ulova šarana. Najgore mu je kada ga u noćnom ribolovu stalno budi zvuk šarana koji mu vuče udicu, a to mu se događa često. 
Prednost: hladan k'o špricer 
Nedostatak: hladan k'o špricer







Daniel (ja, mlajši Hule)

Od malih nogu pecam po lokalnim rukavcima i ribnjacima, uz postepeni prelazak na šaranolov kroz ribičije sa ocem i kumom Zvonkom. Lokalne barice su uzbrzo postale ribnjaci, jezera i bajeri za šaranolov. U pubertetskom dobu sam poprilično zapostavio ribolov, no unazad par godina ta se strast ponovno rasplamsala i sada redovito pohodim razne vode, sa ekipomi i solo. 
Prednost: stalna želja da iduća riba bude veća od prethodne 
Nedostatak: neprecizan u zabacima na većim udaljenostima




četvrtak, 26. siječnja 2017.

Pregled sezone 2016.

U 2016. godini bio sam u više ribolova nego u proteklih 10 godina zbrojeno, pa ću zato ovdje navesti kratak pregled sezone.

Godinu sam započeo za mene ranim solo ribolovom 26. veljače, sa kratkih par sati na komercijalnom jezeru na Zajarkima. Upala su dva komada od oko 1.5 kg i zadovoljan sam takvim otvaranjem sezone.

Prva ribičija s ekipom bila je 12. ožujka i trebala je biti na eko jezeru u Šumbaru. Kako smo nosom poljubili zatvorenu rampu, a na broj telefona izvješen u ribičkom domu nitko nije odgovarao, zaputili smo se nazad u Zaprešić jer smo znali da je tamo otvoreno.
Što se tiče vremenskih prilika, bio je to uvjerljivo najgori dan u ribolovu koji smo iskusili za našeg ribičkog staža. Kiša, vjetar, promrzle kosti i nikakvi znakovi poboljšanja vremena su nam donekle poljuljali entuzijazam, no za mene je to ipak bila ribičija za pamćenje. Tada sam krstio svoj novi feeder komplet i to na sjajan način – u oko 8 sati ribolova izvukao sam 12 šarana u rasponu od 1.5 do 2.5 kg. Koliko god da me je vjetar propuhao, toliko sam se i izguštao u zabacivanju i drilanju. Moji bijesni ribiči taj dan su bili nešto manje uspješni, ali se u svakom slučaju lovilo.


Kad se vrijeme malo popravilo, krenuli smo ponovno na eko jezero u Šumbaru. Neugodno smo se iznenadili na promjene pravila od tekuće godine, gdje su povisili cijene karata na 60 kn te su dozvolili ribolov sa tri štapa. Ne zvuči strašno, no opsadno stanje ribnjaka toga dana nam je skroz upropastilo inače lijep ugođaj mirnog ribolova, zbog kojeg smo se i vraćali toj vodi. Ljudi su se doslovce naguravali sa po tri štapa, bacali jedni po drugima i bili generalno nekolegijalni te smo iz tog razloga prekrižili ovu vodu što se ribolova tiče. Nije na odmet ni spomenuti da je ulov bio prilično slab, s obzirom na broj ribiča i bačene hrane za primamu.

Nastavili smo s ribolovima u Zaprešiću, gdje nam je to komercijalno jezero nekako „sjelo“- nešto po blizini i kratkom putu, te nešto više po dobroj poribljenosti i mnogobrojnim ulovima. Uglavnom su išli šarani od oko 2 kg, no bilo je i ulova šarana od oko 4 kg i amura od oko 6 kg (Sova) te Koi šarana od oko 6kg (Vec). Časna iznimka nam je Mr. Feeder (Mirek), koji je namotao više desetaka babuški ove sezone te je po ukupnoj kilaži sigurno na prvome mjestu ulova.

Jednu solo ribičiju sam odradio na ribnjaku Jarki u Stubičkim Toplicama, no ni taj ribolov nije bio uspješan. Unatoč feederu i stalnom trudu što se tiče mamaca i prihrane, ostao sam bez ulova tog dana te sam i ovu vodu prekrižio do daljnjega.

Jedne ljetne subote uputili smo se na Trakošćan, koji mi je ostao u lijepom sjećanju jer sam tamo radio svoje prve ribičke korake što se tiče šarana i amura. Unatoč susretljivom ribočuvaru te detaljnoj pripremi po pitanju opreme i prihrane, rezultat je izostao. Uz nekoliko sitnih ulova našeg Mr. Feedera, nismo imali niti griza na ostalu artiljeriju, ponajviše zbog cjelodnevnog terora pedalina. Ako se spremaš u ribolov na ovu prekrasnu vodu, idealan bi bio dolazak navečer i ribolov do prvih pedalina idućeg dana (oko 11h). Sve ostalo je uzaludno trošenje vremena što se samog ribolova tiče. Odmor i ambijent nam je malo popravio ukupni dojam, ali zaključak je da nećemo tako brzo nazad.


U jednom kratkom ljetnom popodnevnom ribolovu u Zaprešiću, u pratnji mi je bila i supruga koja je tada uhvatila svoju prvu ribu. Lijepo je odradila dril, malo je paničarila, no riba je u konačnici bila na suhom. Sreća je bila obostrana, a naročito mi je drago jer je doživjela djelić onoga što je ribolov i nadam se da joj je jasnije zašto mene stalno nešto vuče k vodi.


Pri odlasku na more, vrag mi nije dao mira te sam ponio feeder štap i nešto malo opreme sa sobom. Uz nešto malo liganja i tvrdoglavo čekanje do mraka, pa onda još malo, trud se isplatio i večera je bila na tanjuru. Ja sam bio zadovoljan jer sam bio uspješan i u morskom ribolovu, dok je žena bila zadovoljna jer joj je njezin lovac kući donio lovinu. Neka se ponovi i idućih godina, nemam ništa protiv.


Nakon pregledavanja hrpe forumskih postova, FB postova te Google Karti, uočili smo jednu vodu koja nam je pobudila zanimanje- bajer u Vrbovcu. Nakon informiranja i ne prevelikih priprema, u rujnu smo se uputili na ribolov sa noćenjem. Voda nam je udaljena na taman sat vremena vožnje, lokalni ribiči su bili iznimno susretljivi, a sama voda je solidne veličine za daleke zabace. Ubrzo nakon što smo se utaborili, Vec u nevjerici daje kontru na jedan brzi potez i vadi ljuskaša od oko 12 kg! Odličan početak ribolova koji se pokazao jako zanimljivim i za nas dosta uspješnim, iako su nam lokalni dečki kasnije rekli da se može uloviti još puno više i bolje. Ukratko, na četiri ribiča došle su četiri ribe i jedno otkačivanje. Uz iznimku šarana od oko 4 kg, ostali su bili preko 10 kg i pružili su nam nezaboravne drilove. Osobno sam uhvatio PB od 11.500 kg te smo sa tog ribolova svi otišli prezadovoljni.

Zadnji ribolov koji sam odradio 2016. je bio također s ekipom. To je bilo u studenome, na jedan dan na Keču. Kako smo već zašli u hladniji dio godine, nismo imali velika očekivanja, što se nažalost i ostvarilo. Dan je bio bez ulova šarana uz jedno otkačivanje. Mr. Feeder je malo popravio ukupni dojam sa izvučenih nekoliko lopata (deverika...).

Kad pročitam sve do sada napisano,  jako sam zadovoljan ustvarenim, prvenstveno zbog broja izlazaka na vodu te zbog druženja i zabave. Bilo je tu svega i svakakvih dogodovština, od skakanja u vodu za odvučenim štapovima do samoozljeđivanja iglom za boile...
Meni osobno ovo je bila turbulentna godina- godina u kojoj smo izgradili i uselili u kuću, godina u kojoj smo se bavili uzgojem buča i proizvodnjom bučinog ulja. Mnogo vremena i živaca potrošeno je u te svrhe i zato sam još zadovoljniji što sam uspio ugurati toliko ribolova uz sve ostale obaveze. Sve napisano samo dokazuje da vremena uvijek ima, samo njime treba mudro raspolagati.
Zahvaljujem se svojim bijesnim ribičima na društvu i zabavi. Ako nam 2017. bude ribički popunjena kao i 2016., mislim da se nema što prigovoriti.

Bistro!
Daniel