Nevera na Tempu

Na Tempu u Rakitju do sada sam bio samo jednom i još k tome bez ulova. Ekipa je tad uhvatila par malih šarana i nekako smo počeli izbjegavati to jezero, jer smo znali da je ribolov tamo nešto zahtjevniji. Ove godine ga još nismo posjetili, pa smo za vikend 3.10. odlučili ponovno okušati sreću. 

Ribolovu su prethodile kratke pripreme i dogovori te u subotu prvi na vodu stižemo Miro i ja. Smještamo se na dijelu jezera zvanom "plaža". Vremenska prognoza nam nije bila naklona, tako da smo se prvo posvetili slaganju tabora, a tek nakon toga samom ribolovu. U jeku priprema dolazi i Andrija, koji je "kasnio" zbog posla te se sva trojica prebacujemo na traženje idealnih podvodnih pozicija. 

 

Što se prihrane tiče, ovaj put sam se pouzdao u dvije jednostavne stvari: domaću kuhanu kuruzu i savjet lokalnog ribiča. Kuruza je bila skuhana zajedno s konopljom i tigerom, a na to su došle još Monster Crab boile. Miks je bio spreman.

 

Markiram poziciju na nekih 88-90 metara, lagani šljunak, ispred i iza kojeg je bilo puno "grbavije". Klipam, vadim, mijenjam marker olovo sa Spombom i time je spod štap već spreman. Lovne štapove klipam na metar duže, kako bih kompenzirao luk najlona kod zabacivanja i namatanje kod napinjanja.

Izbor mamaca je pao na sljedeći tris: Monster Crab i Pink Pepper pop-up, tiger iz kante i Super Juice pop-up te balansirani banana valjčić. Samo jedan od ovih mamaca je bio produktivan, no o tome više na kraju.

 

Nakon zabacivanja lovnih štapova, valjalo je još prostrti "tepih" hrane oko njih, pa sam se primio spoda i servirao 20 raketa u smjeru sjevera, na potrebnu udaljenost i pravac.
Kako su nam očekivanja bila niska, a obavili smo sve pripreme i popratne radnje oko ribolova, bilo je vrijeme da u miru nahranimo i napojimo sebe. Dan je pomalo odmicao i taman prije no što sam krenuo s drugom rundom raketiranja- evo griza. Na štapu se osjetila vrlo borbena, no ne i pretjerano velika riba. Zadovoljan s bilo kakvim ulovom, vadim van lijepog ljuskaša od oko 8 kg.

 

Nedugo nakon toga Andrija ima sličnu situaciju, s malo drugačijom ribom- golaćem slične kilaže.

 

Usput pratimo prognozu i meteo alarm te komentiramo kako situacija nije "ni vrit ni mimo". Do nekih 21h zaključujemo da je najbolje pospremiti stvari u šatore te odustajemo od noćnog ribolova. Kad je kiša počela pojačavati, izvadili smo štapove i povukli se pod naše krovove. U nevjerici smo na prognozi i Face-u gledali kako sve oko nas sijeva i lijeva, dok na samom Tempu, osim kiše, nije bilo veće nepogode. Oko 23h pokupili smo se na spavanje, ali zaspao nisam dok se situacija nije malo stišala. Srećom, nije nas otpuhalo. 

Budim se ujutro oko 7h. Vani je bio prekrasan dan, a štapovi susjednih ribiča već su fijukali zrakom. Miro i Andrija pospano teturaju uokolo, što znači da je vrijeme da se primim posla. Nakon razbuđivanja i jutarnje higijene, na dva štapa stavljam isti mamac (onaj koji je radio), dok s trećim još eksperimentiram. Zabacujem, primam se raketiranja i već nakon par jutarnjih izbačaja evo opet griza. 

Dril opet jak i dug, ribe ovdje su daleko borbenije od ostalih jezera na kojima sam lovio. Opet ljuskaš, ovog puta nešto malo preko 10 kg. 

Andrija se prebacuje na moje mamce, što se pokazalo uspješnim. On se pretplatio na golaće. 

Miro još ne mijenja taktiku te i dalje ne ostvaruje upis.

Ja sam u konačnici sva tri štapa prebacio na isti mamac i nisam pogriješio. Nedugo nakon zabaca i dvije rakete, rola se počinje odmatati skoro uz dimne efekte. Zatežem, ali ribu ne usporavam još neko kratko vrijeme. Kako smo imali puno mjesta s lijeve i desne strane, ništa nisam forsirao i odlučio sam pustiti ribu nek' se "istrči". Kad je konačno usporila, nije mi nimalo olakšavala svoj povratak do obale. Tek nakon nekih pet minuta došao sam do oznake na najlonu koja je označavala originalnu daljinu zabačaja. Povuci, potegni, lijevo, desno, rola skviči konstantno. Dečki su u međuvremenu imali ribu, koju su izvadili, slikali i pustili, sve dok moja još nije bila ni blizu. Bilo je jasno da je riječ o nekom većem borcu, pa sam nastavio strpljivim tempom. Tek nakon 15 minuta prvi put sam vidio obrise ribe i sviđalo mi se ono što vidim- veliki ljuskaš. Borba je trajala ukupno preko 20 minuta, da bih ga konačno sam uparkirao u podmetač, a uz Andrijinu pomoć u kadicu. 

Imali smo što vidjeti, preko 17 kg neoštećene, nakostriješene ljuske. 

 

Nakon odrađenog vaganja, slikanja i puštanja, Miro također prelazi na provjereni mamac. Iako je već bio u pakiranju i pospremi, on uspijeva dobiti dva šarana u vrlo kratkom roku. Ipak odlazi doma ranije, a Andrija i ja ostajemo da iskoristimo još nešto od ovog dana i dobivamo par riba do 10 kg. 

 

Komentirali smo u čemu bi bila kvaka, je li u mamcu, poziciji, dobu godine ili svemu pomalo? Do pametnog zaključka nismo došli, no sve ribe (preko 15 komada) dobili smo na balansiranu bananu, uz samo jednu iznimku, gdje je riba došla na lovni kokos. 

Zaključujemo dan s double run-om i Andrijinim malim "divljakom". 

 

Konačno vadimo sve štapove i pakiramo stvari te odlazimo puni dojmova. 

Ribolov je bio neočekivano dobar, vrijeme je bilo neočekivano loše, a mi smo imali nevjerojatno puno sreće jer nas je najgore od vremena te subotnje noći zaobišlo i podarilo nam prekrasnu ribolovnu nedjelju.

 

Daniel

33 sata Keča

Sve je pred ovaj ribolov bilo nekako naopačke. Od ruke nisu nam išli ni dogovori, ni vremenska prognoza, a ni činjenica da ribe polagano ulaze u mrijest. Potaknuti izvještajima s ribolova koje smo viđali na Facebook-u, ustanovili smo da na svim jezerima Rakitja ima solidnih primjeraka od preko 15 kg, samo što ih nije svugdje jednako lako uloviti. Zato je jedna ideja bila ići na Tempo, uživati u miru i divljini te pokušati bilo što uloviti, a druga da idemo na Keč i maksimalno lovimo.

Kako se nismo uspjeli uskladiti oko rasporeda, odluka je bila da u subotu ujutro krećemo Miro i ja, dok nam se Vec i Andrija pridružuju tijekom dana. U 7h nalazimo se kod Tempa i krećemo u obilazak. Prvi dojmovi su nas poljuljali, jer unatoč tome što je već prošlo 7h, vrijeme je bilo mračno, hladno i vjetrovito. Tempo je izgledao zastrašujuće, a valovi su uništavali samopouzdanje u naše sposobnosti zabacivanja.

Nakon obilaska Tempa, koji je već tada bio poprilično popunjen, odlučujemo otići do Finzule i izvidjeti situaciju. Stanje je bilo očekivano- slobodne pozicije samo na stazi. Ona nam nije najdraži izbor zbog hordi izletnika koji pohode jezera svakog vikenda i time narušavaju nirvanu ribiča.

Kad smo već obišli 2 od 3 jezera, odlučujemo vidjeti kako je na Keču te se konačno tamo zaustavljamo. Smještamo se sa strane ribičkog doma, prema desnom kraju jezera. Ostajemo najviše zato jer zaključujemo da ćemo tu najlakše pronaći mjesta za četvero ribiča, kad se svi skupimo.

Kreće tegljenje, dopremanje, raspremanje, postavljanje i sva ostala sila radnji potrebna kako bi se prepustili mirnom ribolovu. Kad je konačno došlo do zabacivanja, pronalazim „glatki“ komad dna na oko 73m i odlučujem na njemu loviti. Na repertoaru su bile smrdljive i slatke boile, tako da je jedan štap dobio kombinaciju Monster Crab i Pink Pepper Pop-up, dok je drugi dobio single Ananas Banana Pop-up.

Prihrana je bila pripremljena na isti način, jedna strana je dobivala smrdljiviji miks partikla i boili, dok je druga strana dobivala slađi. Na ovaj način odlučio sam se loviti kako bih vidio ima li neke značajne razlike između ove dvije krajnosti, a da bi konačno ostavio samo onu kombinaciju koja bolje radi.

Nakon tri zabačena Spomba, lijevi štap (smrdljivi) počne odmotavati i evo prve borbe. Ribe su očito gladne i jake, no pomoću jakih udica, dobre opreme i, naravno, sigurne ruke, golać je bio vani. Vaga pokazuje 11.900 kg, Miro me poslika, vraćamo ribu u vodu i idemo dalje.

Miro pola sata kasnije ima drugi potez i vadi još većeg ljuskaša od 14.000 kg! Vidno zadovoljan lijepim šaranom, a i većim ulovom od mog, Miro prezabacuje štap i nastavlja hraniti. 

Akcija ubrzo okreće opet na moju stranu, lijevi štap zviždi i evo još veće borbe. Riba je vukla sporo, ali jako i bez prestanka. Nakon 15-ak minuta borbe, vadim velikog ljuskaša koji pokazuje 21.900 kg na vagi. Definitivno lijep primjerak za poslikati se s njim. Prije puštanja dezinficirali smo mu ranu na peraji i vraćamo se ribolovu.

Samo što sam ga pustio, kreće i drugi štap, slatki. Opet se čini da je na kraju najlona neka veća riba, što se konačno pokazalo točno. Iako na prvu nije izgledao velik, imao (imala?) je ogroman trbuh i svojih 17.000 kg mase. Nakon ovoga, ja vidno izmoren, a Miro vidno nervozan. No tako je to u ribolovu, nekad si gore, a nekad dolje, nema predaje.

Nastupilo je zatišje i konačno se smještamo u naše stolce na zasluženi odmor. Oko 14h pridružuje nam se Vec i odmah mi donosi nešto dobre karme. Dok je on pored mene postavljao svoje štapove, na lijevom štapu dogodio mi se neki podmukli griz. Potegnulo i stalo, a najlon napet. Zatežem štap, zateže nešto i mene. Bez puno borbe riba se približavala obali, no tek kad sam vidio peraju, shvatio sam da je riječ o amuru. Naravno, tek onda kad je vidio podmetač, borba je počela. Uz dosta umaranja i strpljenja, uspijevam ga izvaditi i bolje pogledati. Lijepa, neoštećena riba od svojih 12.900 kg i moj prvi ulov amura na ovom jezeru unazad zadnjih nekoliko godina, koliko tamo dolazim.

Dečki se trude i tijekom dana dobivaju svaki po jednog šarana, redom Vec od 12.500 kg i Miro od 11.000 kg.

Oko 16h dolazi i Andrija te je ekipa konačno kompletna. Podižemo kamp i sad počinjemo častiti sebe malo više nego ribe (po pitanju jela i pića). Miro nas napušta oko 20h, dok mi ostajemo preko noći. Nije mi vrag dao mira i ostavio sam štapove u vodi. Da bi spriječio grizeve male ribe, stavio sam na svaki štap po dvije boile od 20mm, murva i kokos. Bilo kako bilo, ja sam sve prespavao, a Andrija je na 2x20mm murvu na moj štap ulovio lijepog noćnog šarana. Nije ga vagao, ali slika govori za sebe.

Što se mene tiče, moram početi vaditi štapove preko noći. Da nije bilo Andrije, tko zna gdje bi taj šaran završio, dok bi se ja digao i došao do štapa… Noć je dalje bila mirna, jutro isto takvo. Jedan bip, promašena kontra i dalje opet ništa. Nakon kišovite noći, uvjeti su se drastično promijenili i riba je jednostavno stala.

Tek oko 12:30h Vec dobiva jednog šarana od 14.100kg, dok Andrijini štapovi šute.

Kako sam već nekoliko puta nahranio poziciju, a nije se događalo baš ništa, odlučio sam promijeniti taktiku. Oko 13:30h vadim oba štapa, zakačujem na njih PVA vrećice punjene peletima i Pop-up mamcem i pomičem se za jednu poziciju desno, koja je već neko vrijeme bila slobodna. 

U prvih pet minuta, prvi štap počinje bijesno odmatati. Zatežem, a riba me počne šetati uz jezero te iznad i ispod susjednih štapova. To je bio prvi šaran, 14.900 kg.

Ubrzo nakon toga dolazi i drugi griz, 10.500 kg, opet golać.

Nakon toga ubrzo novi griz ribe koja se nažalost otkačuje, a priču mi zaključuje iduća riba- deverika od oko 1.500 kg.

Ostatak dana ponovno je prošao mirno te ni dečki ni ja nismo više imali nikakve akcije. U 17h zaključujem ovaj ribolov od 33h i nekoliko lijepih riba. Svi su ponešto ulovili, netko s više, a netko s manje uspjeha. Vremenske prilike su bile promjenljive, a ribe čudljive. Svi mamci koje smo im ponudili su u nekom trenutku radili, a kasnije potpuno stali. Slatko ili smrad, ništa im nije smetalo. A sada put doma, tuširanje, oporavak, horizontala… 

Daniel

Rakitje 01/20

Ponukan zabranom ribolova i time što sam zapostavio ovaj blog, zaključio sam da je vrijeme da se ponovno aktiviram. Zima je bila kratka ili nikakva, toplo je vrijeme rano krenulo i već smo obavili nekoliko ribolova.

Ovo je prva godina da sam postao član nekog ribičkog društva, nakon dugogodišnjeg ribolova na dnevne karte. Zajedno s ostatkom ekipe, učlanili smo se u RAK Rakitje. Zato smo brže-bolje krenuli riboloviti, kako bi maksimalno iskoristili slobodno vrijeme i konačno se uvjerili da se dnevne karte zapravo financijski ne isplate. U pravilu, svake godine odemo 10 ili više puta u ribolov, čime nadmašujemo i prvu godišnju kartu (s upisninom) od 1300 kn, a još više naredne godine kada se više ne plaća upisnina od 300 kn.

Prvi ribolov odradili smo na Keču 16. veljače, Vec, Sova i ja. Voda je bila hladnija i bilo je za očekivati da riba nije aktivna. Zato sam se odlučio na pristup s PVA vrećicama, punjenim mini fish peletima i slatkom feeder smjesom. Mamci si bile žute i roze popice. Vec i Sova su se odlučili za klasični šaranaški pristup s pojedinačnim mamcima i spodiranjem. Očekivano, ribolov nije bio baš napet, no moj pristup pokazao se uspješnijim. Nakon nekoliko deverika raznih veličina, ipak se zaletio jedan šaran i time sam ostvario prvi upis ove godine od oko 8 kg.

U međuvremenu pokosila me viroza i sljedeći ribolov sam morao odležati, dok su dečki posjetili Finzulu dva tjedna kasnije. Nakon cjelodnevnog ribolova, rezultata ipak nije bilo, tako da (srećom) nisam ništa propustio.

Kako nas je šepavo krenulo, brzo se dogovaramo i za dva tjedna evo nas opet na Keču. Logika je bila da ako je tu već bilo ulova, valjda će biti opet. Ovog puta nas četvero, pridružio se i Mirek. Lovili smo sa strane staze, oko sredine, kod pozicije 39. Ja nisam ništa mijenjao u pristupu, a dečki su ponešto kombinirali. Scenarij ribolova je bio praktički isti, nakon reda deverika dolazi i ciljana riba. Ovog puta bio je to golać od 12 kg.

Ponešto kasnije i Mirek dobiva lijepi run nakon kojeg usaćuje šarana od 4 kg. U vodi je vukao daleko jače nego na vagi.

Idućih dana pomno pratimo vremensku prognozu i zaključujemo da su nam najbolje šanse za relativno ugodan dnevni ribolov u subotu 21. ožujka. Sova ovog puta ne može, Vec također preskače, pa na Finzulu odlazimo Mirek i ja.

Zauzeli smo drugu poziciju od rampe desno (nisam siguran koji broj) i započeli session obaveznom rakija-dezinfekcijom. Ovog puta sam se i ja odlučio za spodiranje i ribolov na razne kombinacije mamaca, a Mirek se drži tog pristupa od samog početka.

Dan je krenuo sporo i ni sami nismo znali što očekivati. Miro kreće sa silovitim runom koji nažalost završava u lomu ili lopoču, uz otkačivanje. Nije dobro, ali nije ni loše jer riba očito radi. Drugi griz uspio je realizirati uz lijepog golaća od 8 kg, na CCB Golden Plum lovne boile.

Kako kod mene nije bilo akcije, malo sam prekombinirao mamce i na kraju mi se uspješnom pokazala kombinacija TripleN 15mm + žuta popica 10mm uz Scopana Love dip. Dugi ljuskaš od 6 kg dobro mi je razmotao rolu, no ubrzo je bio pod kontrolom.

Miro brzo nakon toga dobiva manjeg golaća od 4 kg, pod sve većim naletima vjetra.

Taman kad smo počeli komentirati do kad ćemo ostati, jer se vrijeme na očigled pogoršavalo, dolazi policija pod rotirkama, a mi se moramo pakirati i krenuti kući.

Nije bilo sjajno, ali za jedan ovako kratak ribolov nije bilo ni loše.

U čekanju dizanja zabrane, vežite predveze, zamijenite stare najlone i pripremite taktike. Nadamo se da će riba dobro ogladnjeti, a mi ćemo mi biti spremniji no ikada.

Vrbovec – Bajer 1/2019

Uvijek se rado uputimo u Vrbovec, jer smo tamo u prosjeku uvijek lovili najveće šarane. Za dan smo odabrali nedjelju 26. 5., ovog puta samo nas troje- Mirek, Sova i ja. Ribolov na dnevnu kartu je dozvoljen od 7h do 22h, mi smo krenuli tako da ujutro preduhitrimo ribočuvara. Stigli smo oko 6:30h, izvadili stvari iz kombija i malo pričekali. Do tad je došao ribočuvar, ispisao nam je karte i svu popratnu dokumentaciju, cijena 70 kn, uz obaveznu dezinfekciju podmetača i prostirki.

Na jezeru je već ujutro bilo dosta ribiča, no bilo je dovoljno slobodnih pozicija. Smjestili smo se na poziciji koju zovo "Otok". Mirek je desno kod kućice bacao oko 50m na prijelazu u dubinu, ja sredini oko 80m a Sova lijevo oko 70m. Lijevo do Sove bio je još jedan ribič, no on se ubrzo pokupio pa smo imali cijeli "Otok" za sebe.

 

Naoružali smo se svom silom partikla i boili, odlučivši se za smradove- Monster Crab i Frankfurter Sausage. Unatoč svom trudu hranjenja i mamčenja, jutro je prolazilo sporo sve dok oko 11:32h Mirek nije dobio prvog ljuskaša koji je vagnuo lijepih 14 kg.

Nedugo potom dobio je još jednog šarana, ovog puta golaća od također impresivnih 15 kg. Kod njega je radio Frankfurter.

Sovi je jutro prolazilo isto kao i meni- šipak. U nekom trenutku se situacija zaokrenula i on dobiva prvog šarana, debelog golaća. Vagnuli smo 12kg, a on zabacuje i hrani dalje. 

Slijedilo mu je oko sat vremena grizeva, tako da ne uspijeva ni sjesti i upaliti cigaretu. U tom periodu dobiva nekoliko otkačivanja te jednog manjeg šarana i amura, također na Frankfurter.

Cijelo vrijeme ja samo gledam kako to dečki rade, dok uredno hranim i čekam. Lovio sam i hranio Monster Crab-om. Kako nije bilo nikakve akcije, a pri jednom vađenju štapa sam zapeo za nešto na dnu zbog čega sam morao trgati najlon, pa odlučujem na promjenu pozicije. Očito nisam dobro markirao, jer mi je promaklo ikakvo zapinjanje za dno.

Selim se na poziciju ribiča koji nam je ujutro bio susjed pa otišao. Odlučujem loviti puno bliže jer me već bole ruke od bacanja rakete, pa markiram i napipam "rahlo" na oko 50m. Stavljam na dva štapa Frankfurter, dok na jednom ostavljam Monster te ih zabacujem na markiranu poziciju, jedan do drugog. Nakon što sam bacio desetak raketa, pri zabacu mi negdje zapinje špaga i puca, raketa ode nasred jezera i nema je više. Tad mi je već stvarno prekipjelo, nit' lovim, nit' mi ne ide ovaj praktični dio, pa spremam spod i bacam ostatak partikla sa strane, onako iz protesta. Ako netko tamo nađe veliki crveni spomb, slobodno se nek' muči s njim, meni ga je dosta. :)

Kad sam se malo ispuhao, bacio sam još par boili kobrom i vratio se čekanju. Kod dečkiju je popodne akcija skroz prestala, a ja sam se nadao preokretu u drugom poluvremenu. Oko 16:30h, srednji štap se počeo bijesno razmatati, a meni se zbog pada raspoloženja nije dalo ni trčati do njega. Dok sam došao i zategnuo, riba je već otišla u 3PM i uspjela zaplesti oba Sovina štapa (koji mi je tad bio desni susjed). Do nekih 20m do obale išlo je to još nekako, ali onda je riba prebacila u nižu i gas u dubinu. Trajalo je to neko vrijeme, no konačno smo uspjeli dobiti ribu i Sovine sisteme na suho. (ipak je morao rezati:))

Bio je to debeli ljuskaš, vaga pokazuje 17.8kg, raspoloženje vidno poboljšano.

Nakon ponovnog zabacivanja, zakobrao sam još par boili jer partikla ni rakete više nije bilo. Dan je i dalje polazio mirno, a mi komentiramo da ostajemo do mitskog "šestaka". Naime, već nam se previše puta dogodilo, a da bi to bilo slučajno, da je netko imao griz oko 18h (+- 10 minuta). Već smo krenuli lagano pospremati opremu, ja sam štapove stavio na travu i otpustio rolice kako bi pospremio rod pod. U pola posla lijevi štap počne škljocati, 18:04h- evo šestaka. Riba je opet bila strašno borbena, no ovaj put ju bez tehničkih problema usaćujemo. Vaga kaže 14.5 kg i time izjednačujem pred sam kraj.

Na kraju smo Mirek i ja dobili po dvije ribe, dok je Sova dobio 3. Nije ih bilo mnogo, ali je zato kilaža bila sasvim zadovoljavajuća. Do 19h smo se spakirali i bili na putu kući, a Vrbovec nas je opet nagradio lijepim debelim ribama.

Bistro!

Daniel