Sve je pred ovaj ribolov bilo nekako naopačke. Od ruke nisu
nam išli ni dogovori, ni vremenska prognoza, a ni činjenica da ribe polagano
ulaze u mrijest. Potaknuti izvještajima s ribolova koje smo viđali na
Facebook-u, ustanovili smo da na svim jezerima Rakitja ima solidnih primjeraka
od preko 15 kg, samo što ih nije svugdje jednako lako uloviti. Zato je jedna
ideja bila ići na Tempo, uživati u miru i divljini te pokušati bilo što
uloviti, a druga da idemo na Keč i maksimalno lovimo.
Kako se nismo uspjeli uskladiti oko rasporeda, odluka je bila
da u subotu ujutro krećemo Miro i ja, dok nam se Vec i Andrija pridružuju
tijekom dana. U 7h nalazimo se kod Tempa i krećemo u obilazak. Prvi dojmovi su
nas poljuljali, jer unatoč tome što je već prošlo 7h, vrijeme je bilo mračno, hladno
i vjetrovito. Tempo je izgledao zastrašujuće, a valovi su uništavali
samopouzdanje u naše sposobnosti zabacivanja.
Nakon obilaska Tempa, koji je već tada bio poprilično popunjen,
odlučujemo otići do Finzule i izvidjeti situaciju. Stanje je bilo očekivano-
slobodne pozicije samo na stazi. Ona nam nije najdraži izbor zbog hordi izletnika
koji pohode jezera svakog vikenda i time narušavaju nirvanu ribiča.
Kad smo već obišli 2 od 3 jezera, odlučujemo vidjeti kako je
na Keču te se konačno tamo zaustavljamo. Smještamo se sa strane ribičkog doma,
prema desnom kraju jezera. Ostajemo najviše zato jer zaključujemo da ćemo tu
najlakše pronaći mjesta za četvero ribiča, kad se svi skupimo.
Kreće tegljenje, dopremanje, raspremanje, postavljanje i sva
ostala sila radnji potrebna kako bi se prepustili mirnom ribolovu. Kad je
konačno došlo do zabacivanja, pronalazim „glatki“ komad dna na oko 73m i
odlučujem na njemu loviti. Na repertoaru su bile smrdljive i slatke boile, tako
da je jedan štap dobio kombinaciju Monster Crab i Pink Pepper Pop-up, dok je
drugi dobio single Ananas Banana Pop-up.
Prihrana je bila pripremljena na isti način, jedna strana je
dobivala smrdljiviji miks partikla i boili, dok je druga strana dobivala slađi.
Na ovaj način odlučio sam se loviti kako bih vidio ima li neke značajne razlike
između ove dvije krajnosti, a da bi konačno ostavio samo onu kombinaciju koja
bolje radi.
Nakon tri zabačena Spomba, lijevi štap (smrdljivi) počne
odmotavati i evo prve borbe. Ribe su očito gladne i jake, no pomoću jakih udica,
dobre opreme i, naravno, sigurne ruke, golać je bio vani. Vaga pokazuje 11.900
kg, Miro me poslika, vraćamo ribu u vodu i idemo dalje.
Miro pola sata kasnije ima drugi potez i vadi još većeg
ljuskaša od 14.000 kg! Vidno zadovoljan lijepim šaranom, a i većim ulovom od
mog, Miro prezabacuje štap i nastavlja hraniti.
Akcija ubrzo okreće opet na moju stranu, lijevi štap zviždi i
evo još veće borbe. Riba je vukla sporo, ali jako i bez prestanka. Nakon 15-ak
minuta borbe, vadim velikog ljuskaša koji pokazuje 21.900 kg na vagi. Definitivno
lijep primjerak za poslikati se s njim. Prije puštanja dezinficirali smo mu
ranu na peraji i vraćamo se ribolovu.
Samo što sam ga pustio, kreće i drugi štap, slatki. Opet se
čini da je na kraju najlona neka veća riba, što se konačno pokazalo točno. Iako
na prvu nije izgledao velik, imao (imala?) je ogroman trbuh i svojih 17.000 kg mase.
Nakon ovoga, ja vidno izmoren, a Miro vidno nervozan. No tako je to u ribolovu,
nekad si gore, a nekad dolje, nema predaje.
Nastupilo je zatišje i konačno se smještamo u naše stolce na
zasluženi odmor. Oko 14h pridružuje nam se Vec i odmah mi donosi nešto dobre
karme. Dok je on pored mene postavljao svoje štapove, na lijevom štapu dogodio
mi se neki podmukli griz. Potegnulo i stalo, a najlon napet. Zatežem štap,
zateže nešto i mene. Bez puno borbe riba se približavala obali, no tek kad sam
vidio peraju, shvatio sam da je riječ o amuru. Naravno, tek onda kad je vidio
podmetač, borba je počela. Uz dosta umaranja i strpljenja, uspijevam ga
izvaditi i bolje pogledati. Lijepa, neoštećena riba od svojih 12.900 kg i moj
prvi ulov amura na ovom jezeru unazad zadnjih nekoliko godina, koliko tamo
dolazim.
Dečki se trude i tijekom dana dobivaju svaki po jednog
šarana, redom Vec od 12.500 kg i Miro od 11.000 kg.
Oko 16h dolazi i Andrija te je ekipa konačno kompletna. Podižemo
kamp i sad počinjemo častiti sebe malo više nego ribe (po pitanju jela i pića).
Miro nas napušta oko 20h, dok mi ostajemo preko noći. Nije mi vrag dao mira i
ostavio sam štapove u vodi. Da bi spriječio grizeve male ribe, stavio sam na
svaki štap po dvije boile od 20mm, murva i kokos. Bilo kako bilo, ja sam sve
prespavao, a Andrija je na 2x20mm murvu na moj štap ulovio lijepog noćnog
šarana. Nije ga vagao, ali slika govori za sebe.
Što se mene tiče, moram početi vaditi štapove preko noći. Da
nije bilo Andrije, tko zna gdje bi taj šaran završio, dok bi se ja digao i
došao do štapa… Noć je dalje bila mirna, jutro isto takvo. Jedan bip, promašena
kontra i dalje opet ništa. Nakon kišovite noći, uvjeti su se drastično promijenili
i riba je jednostavno stala.
Tek oko 12:30h Vec dobiva jednog šarana od 14.100kg, dok Andrijini
štapovi šute.
Kako sam već nekoliko puta nahranio poziciju, a nije se događalo
baš ništa, odlučio sam promijeniti taktiku. Oko 13:30h vadim oba štapa,
zakačujem na njih PVA vrećice punjene peletima i Pop-up mamcem i pomičem se za
jednu poziciju desno, koja je već neko vrijeme bila slobodna.
U prvih pet minuta, prvi štap počinje bijesno odmatati.
Zatežem, a riba me počne šetati uz jezero te iznad i ispod susjednih štapova.
To je bio prvi šaran, 14.900 kg.
Ubrzo nakon toga dolazi i drugi griz, 10.500 kg, opet golać.
Nakon toga ubrzo novi griz ribe koja se nažalost otkačuje, a
priču mi zaključuje iduća riba- deverika od oko 1.500 kg.
Ostatak dana ponovno
je prošao mirno te ni dečki ni ja nismo više imali nikakve akcije. U 17h zaključujem
ovaj ribolov od 33h i nekoliko lijepih riba. Svi su ponešto ulovili, netko s
više, a netko s manje uspjeha. Vremenske prilike su bile promjenljive, a ribe
čudljive. Svi mamci koje smo im ponudili su u nekom trenutku radili, a kasnije
potpuno stali. Slatko ili smrad, ništa im nije smetalo. A sada put doma,
tuširanje, oporavak, horizontala…
Daniel
