Usred još jednog toplinskog vala, mi smo se,
naravno, odlučili ići u ribičiju. U subotu 22.7. ujutro nešto prije 6,
Miro me je pokupio i krenuli smo put Draganića. Kako je turistička špica
bila u punom jeku, krenuli smo starom cestom i
stigli na odredište za sat vremena.
Nismo imali nikakve konkretne planove u vezi
pozicije ili zabacivanja, no prošli smo put na tom jezeru primijetili da
postoji samo jedna pozicija kod koje ima hlada. Nažalost, dva tipa su
stigla prije nas i bezecirali tu poziciju, tako
da smo bili osuđeni na "spaljenu zemlju" koja je oko čitavog jezera,
jer nema ni trunke hlada ni na jednoj drugoj poziciji. To je veliki
minus za ovakvo jezera, no snalazili smo se sa Sovinim suncobranom kojeg
nam je velikodušno posudio.
Miro je lovio na feeder sa Fluo Shellfish mini
boilama te na dno sa Dark bird boilama. Ja sam se odlučio na dvije
postave na dno, kako ne bih morao konstantno skakati za štapovima,
konkretno za feederom. Miro se je naskakao. :)
Na jednom štapu bila je DB boila, dok sam na
drugome pukošavao namamiti jesetru sa slanim inćunima. U jezeru plivaju
dvije jesetre od preko 10kg, pa sam htio probati uloviti i to čudovište.
Inćuni su na kraju bili zanimljivi samo sitnoj
ribi, tako da sam nakon dva vađenja prazne udice, a bez ikakvih trzaja
prije, odlučio na obje udice krenuti s boilama.
Kao što sam već naveo, Miro je konstantno dobivao
griz za grizom, prvenstveno na feeder. Bilo je tu puno malih šarana od
oko pola kile, dok su veći dolazili najviše na DB boile i to na štapove
koji su bili zabačeni bliže otoku.
Ulovili smo više od dvadeset riba, a najveći tog dana je bio Mirekov od 4kg.
Kako je vrućina postajala sve brutalnija, oko 15h
smo odlučili pokupiti stvari i krenuti nazad put Zagorja. Tog dana se
popilo nešto mrzlih piva, podružili smo se s ekipom pokraj nas, nalovili
se šarana i u konačnici- napunili baterije.
:)
Bistro!
Daniel
