U mjestu iz naslova, koje se nalazi blizini Zaboka, 2009. godine za potrebe
sportskog ribolova uređen je jedan stari rukavac rijeke Horvatske. Rukavac je
očišćen i prekopan, pokraj njega nalazi se i jedan manji ribnjak, a ovim vodama
gospodari lokalno društvo ŠRU Jezero.
U ranim danima početaka našeg ribolova, Mirek i ja smo često
pecali na ovome rukavcu, koji je tada bio potpuni divlji. Unutra je bilo
svakakvih riba, no mi smo najviše lovili crvenperke, karase i patuljane. Budući
da mi je ovaj ribnjak jako blizu, odlučio sam tamo otići na jedan popodnevni
riblov.
Ovdje love pretežito članovi, a dnevna karta košta 80 kn, uz
koju je dozvoljeno uzimanje jedne ribe te ribolov na dva štapa. Kako me ne
zanima uzimanje ribe, na pravila u vezi kilaže nisam ni obraćao pažnju. Nisam se
nešto pretjerano pripremao, već sam uzeo nešto kuhanog kukuruza, šećerca i
samljeo boile koje sam imao od prije, da bi ih napunio u PVA stickove.
Dan je bio lijep i sunčan, na vodi gotovo da nije bilo
ribiča, tako da sam imao slobodan izbor pozicije. Kako je cijelo jezero
jednolično, postavio sam se otprilike na sredinu, gdje sam vidio nekake znakove
riblje aktivnosti na površini vode. Lovio sam klasičnom postavom na dno, na dva
zrna šećerca uz zabacivanje sa navedenim stickovima od mljevenih boili i
hranjenje lopaticom iz kante.
Lokalni ribiči su se čudili kako lovim na dnu, a kasnije sam
skužio da oni svi zapravo love na plovak, ali također sa mamcem na dnu. U tom
popodnevu ipak nisam ništa ulovio, uz samo jedno lagano trzanje štapa, no to
nije ni bio pravi griz. Pretpostavljam da sam odabrao pretešku postavu za ovu
vodu, jer su dečki na plovak imali dva ulova.
Bez obzira na ulov, drago mi je što sam konačno otišao tamo
na ribolov i malo odmorio živce uz vodu. Ipak, mislim da se neću tako skoro
tamo vratiti, što zbog relativno skupe karte za tako malu vodu, što zbog
činjenice da lokalni ribiči mahom uzimaju ulovljenu ribu, zbog čega do kraja
godine unutra neće puno toga ostati.
Bistro!
Daniel